Marketing
OD SREBRA MREŽA
Ruku ispruženih ka istini prolazim večeras krivudavom ulicom postojanja.
Znam da ne postoji beskonačnost u vremenu, da mjesta za lakoću nema,
da ne biramo početke niti krajeve; čak niti onda kada slijedimo srce, ne odabiremo sami.
Ponekad samo, želeći umiriti svoje misli, dopuštamo si vjerovanje u mogućnost
ispunjenja svake težnje, svakoga stremljenja, svakoga sna.
Bez Tebe,
kao brod bez kormilara, brodim i moru ne vidim kraja.
Ne pitaj zašto, odgovora ne znam; tek uzmi me za ruku,
i korakom lakim ne dotičući tlo povedi me kamo želiš poći.
U jutru svilenih dodira
tražim dah Vječnosti.
Bez Tebe,
stablo sam bez ploda, prazno i golo, povijenih grana.
Ne pitaj kako, još čudim se tomu; tek otvorene oči začuđeno
gledaju ljubav, u predvorju sreće grleći je nijemo.
U rukama Tvojim mekim
obrisi su odsanjane zore.
Od srebra mrežom okivaju me snovi, vezuju srce nevidljivom niti.
Ti ne slutiš možda, ne znaš da tu sam; uz tebe dok snivaš.
Na kutu usana Ti ostavljam trag, tek da znaš - bila sam tu.
I kada putujem mislima ka Tebi od sebe pobjeći ne mogu.
U ljubavi Tvojoj nježnoj
života moga je bilo.
Post je objavljen 07.03.2007. u 06:53 sati.