Marketing
Zašto smo toliko jeli i kako smo se ovdje našli? (škrobni dan)
Svatko od nas ima svoju priču i svaka priča ima svoju fabulu, ali sve naše priče imaju isti kraj. Zašto?
Jeste li se ikada sreli sa osobom koja je krivila isključivo svoje zube zbog viška kilograma? Teško, jer svi su pokušali ispresti što težu i patetičniju priču, bolesti, ovakve i onakve, trudnoće i ostala treća stanja samo da bi se moglo prikriti stvarno stanje stvari.
Nitko nije kriv što je debeo, jer uvijek postoji neki drugi krivac kojega možemo optužiti.
Istina boli, to se slažem, ali molim vas, samo mi je bacite u lice. Ja to mogu izdržati, a možete i vi, jer što se prije s njom suočite otkriti ćete prave uzroke i znati kako se protiv njih boriti.
Prva i osnovna stvar je da nikad niti jedna "nevolja" nije došla sama. Nije nam se moglo desiti da smo jednostavno mjesecima bili gladni pa smo pustošili frižidere i sve što nam se našlo pred očima, uvijek je postojalo i uvijek će postojati niz ili sklop čimbenika koji će utjecati na nas i na taj nas način usmjeravati, iako prividno možemo imati osjećaj da držimo sve životne konce u rukama.
Biti " svoga tela gospodar" je nauka. Nauka o osluškivanju svojeg tijela koje nam zaista govori, ali smo ga zaboravili slušati.
Priznajte sami sebi da točno znate kad više niste gladni. Priznajte si da vam navečer ne trebate "pod cijenu života" čips od paprike. Priznajte si da vam ne treba kolač zbog kojega vam navire slina od pomisli.
Sve to što osjećate je samo želja za užitkom.
Vama treba užitak.
Prije nego nastavim o užicima, samo časak ću se vratiti na par stvari koje su direktno utjecale na vaš loš izbor.
1. Bolest
Bolest (šećer, štitnjača, hormonalni poremećaji, razni lijekovi....) mogu učiniti da se uspori vaš metabolizam, ali jedino vi možete odlučiti što, kada i koliko ćete jesti. Morate znati da je vaš metabolizam sporiji i da će duže pobavljati hranu. Vaše tijelo više nije "ono" tijelo koje ste imali sa 15 godina. To je prošlo svršeno vrijeme i sad je red na vama da se s time suočite i jedete u skladu sa potrebama, a ne željama.
2. Trudnoća
Trudnoća zna biti zeznuta stvar, jer zna iskriviti percepciju pa ćete jesti za dvoje, troje, četvero.... Hormoni mogu utjecati na glad, šećer također, ali to ne može utjecati na vašu ruku koja kreće put masnih čevapa sa lukom.Trudnoća nije definicija razuzdane prežderačine. Pravilna prehrana u tom razdoblju je garancija za zdravlje malog čovjeka. I taj maleni čovjek od vas prima informacije pa mu dajte istinite i naučite ga već tad pravilno jesti.
3. Tuga i depresija
Postoje dvije vrste ljudi koji dijametralno suprotno reagiraju na ovakva stanja. Jedni se tješe u hrani, a drugi tu istu hranu ne mogu vidjeti nacrtanu. Oni kojima je hrana utjeha u tuzi i depresiji su posebna kategorija jer je njima teško ukazati na narušavanje njihovog tijela, jer njima njihovo tijelo u tom stanju nije važno.
Ovo je problem kojemu se mora posvetiti puno više pažnje i u riješavanje istog uglavnom se moraju uključiti drugi ljudi. U rijetkim prilikama kad je depresija u pitanju je moguća autosugestija. Pomozite onima kod kojih vidite da im je potrebna pomoć, a ako osjećate da je vama potrebna utjeha, a nemate nikoga kraj sebe, zagrlite jastuk, a ne frižider.
4. Stres
Stres je danas jedan od najvećih neprijatelja našeg tijela. U stresnim situacijama možemo se naći u autu, na poslu, doma. Stres je sveprisutan, kao i hrana. Stres će vas stresti jedino ako mu to dopustite. Upitajte se svaki put prije negoli dopustite da vas preplavi val negativnih osjećaja: hoće li to biti važno za godinu dana. Ne dopustite da postoji osoba koja će vas izbaciti iz takta. Nitko nije vrijedan vašeg života.
5. Reklama
Da je ovo jedan od važnih utjecaja možete provjeriti i na svojoj djeci. Pitajte ih vole li Colu. Probajte tijekom dana izbrojati samo na jednom programu koliko je prikazanih reklama bilo vezano uz junk food. Veliki reklamni panoi prepuni hrane, časopisi, prepuni hrane. Svijesni ili ne, konzumacija ovakvih proizvoda prelazi sve granice normalnog. Umjesto da gledate televiziju i nehotično se punite krivim sadržajima, uzmite svoje ukućane pod ruku i bris van, u prirodu, a ne u grad jer...
6. Dostupnost
Hrana je na svakom koraku. Kiosk, dućan, shoping centar, škola, posao....u jednoj ulici tri pekarnice.
Ja vas samo pitam koliko bi vam se dalo otići u mlin po brašno, umijesiti tijesto, čekati dva puta da se digne, opet umijesiti, izvaljati na prutiće, staviti peći i usred pečenja zaliti slanom vodom da biste dobili slanac. Čisto sumnjam da bi jeli taj slanac. Radije bi bili gladni, a ovako, dovoljno je da uđete u pekarnicu i kupite jedan mali slančić. A to je tek mali i nedužni slančić....bolje da ne navodim druge primjere.
Planirajte hranu unaprijed, jedite u pravilnim razmacima i više vas nikada neće prviući miris iz pekarnice.
Bolest (šećer, štitnjača, hormonalni poremećaji, razni lijekovi....) mogu učiniti da se uspori vaš metabolizam, ali jedino vi možete odlučiti što, kada i koliko ćete jesti. Morate znati da je vaš metabolizam sporiji i da će duže pobavljati hranu. Vaše tijelo više nije "ono" tijelo koje ste imali sa 15 godina. To je prošlo svršeno vrijeme i sad je red na vama da se s time suočite i jedete u skladu sa potrebama, a ne željama.
2. Trudnoća
Trudnoća zna biti zeznuta stvar, jer zna iskriviti percepciju pa ćete jesti za dvoje, troje, četvero.... Hormoni mogu utjecati na glad, šećer također, ali to ne može utjecati na vašu ruku koja kreće put masnih čevapa sa lukom.Trudnoća nije definicija razuzdane prežderačine. Pravilna prehrana u tom razdoblju je garancija za zdravlje malog čovjeka. I taj maleni čovjek od vas prima informacije pa mu dajte istinite i naučite ga već tad pravilno jesti.
3. Tuga i depresija
Postoje dvije vrste ljudi koji dijametralno suprotno reagiraju na ovakva stanja. Jedni se tješe u hrani, a drugi tu istu hranu ne mogu vidjeti nacrtanu. Oni kojima je hrana utjeha u tuzi i depresiji su posebna kategorija jer je njima teško ukazati na narušavanje njihovog tijela, jer njima njihovo tijelo u tom stanju nije važno.
Ovo je problem kojemu se mora posvetiti puno više pažnje i u riješavanje istog uglavnom se moraju uključiti drugi ljudi. U rijetkim prilikama kad je depresija u pitanju je moguća autosugestija. Pomozite onima kod kojih vidite da im je potrebna pomoć, a ako osjećate da je vama potrebna utjeha, a nemate nikoga kraj sebe, zagrlite jastuk, a ne frižider.
4. Stres
Stres je danas jedan od najvećih neprijatelja našeg tijela. U stresnim situacijama možemo se naći u autu, na poslu, doma. Stres je sveprisutan, kao i hrana. Stres će vas stresti jedino ako mu to dopustite. Upitajte se svaki put prije negoli dopustite da vas preplavi val negativnih osjećaja: hoće li to biti važno za godinu dana. Ne dopustite da postoji osoba koja će vas izbaciti iz takta. Nitko nije vrijedan vašeg života.
5. Reklama
Da je ovo jedan od važnih utjecaja možete provjeriti i na svojoj djeci. Pitajte ih vole li Colu. Probajte tijekom dana izbrojati samo na jednom programu koliko je prikazanih reklama bilo vezano uz junk food. Veliki reklamni panoi prepuni hrane, časopisi, prepuni hrane. Svijesni ili ne, konzumacija ovakvih proizvoda prelazi sve granice normalnog. Umjesto da gledate televiziju i nehotično se punite krivim sadržajima, uzmite svoje ukućane pod ruku i bris van, u prirodu, a ne u grad jer...
6. Dostupnost
Hrana je na svakom koraku. Kiosk, dućan, shoping centar, škola, posao....u jednoj ulici tri pekarnice.
Ja vas samo pitam koliko bi vam se dalo otići u mlin po brašno, umijesiti tijesto, čekati dva puta da se digne, opet umijesiti, izvaljati na prutiće, staviti peći i usred pečenja zaliti slanom vodom da biste dobili slanac. Čisto sumnjam da bi jeli taj slanac. Radije bi bili gladni, a ovako, dovoljno je da uđete u pekarnicu i kupite jedan mali slančić. A to je tek mali i nedužni slančić....bolje da ne navodim druge primjere.
Planirajte hranu unaprijed, jedite u pravilnim razmacima i više vas nikada neće prviući miris iz pekarnice.
To je nekoliko primjera iz kojih se jasno može isčitati da je ljudski faktor presudan. Možete odlučiti da li ćete jesti. Dovoljno je čuti svoje tijelo i upitati ga, na kraju krajeva, da li je gladno. Ono će vam odgovoriti želi li zabavu ili je zaista gladno.
Možemo se praviti blesavi i dalje izvlačiti da nam je kriva štitnjača, ali ako znamo da bi, da smo se, nedajBože našli negdje u nekom koncentracionom logoru, bili gladni kao isparani, lelujavi i škriputavi, što od kostiju koje bi nam se trale jedna o drugu, što od hladnoće pa bi nam problematična štitnjača bila zadnja pomisao u glavi, a naslage na trbuhu neki davno odsanjani san, onda bi trebali sad imati hrabrosti stati i reći: da, to su natukli moji zubi.
Evo, ja javno priznajem: sve na meni sam ja pojela. Jesam, majke mi.
Dakle.....užitak.
I ja volim jesti, volim okus, volim osjećaj koji prati taj okus. Volim ostvariti svoju prehrambenu maštariju. Ima okusa od kojih sklopim oči i sebično uživam. Ja sam deklarirani gurman. Uživam jesti, a i kuhati, ali sam sada odlučila napraviti nešto drugačije.
Odlučila sam promjeniti percepciju užitka.
Mijenjam moto iz "apsolutnog hedonizma" u "manje je više". Ovdje ću se jedino ograničiti na hranu. O tome je riječ. Da ne bi bilo....
Razlika koja je nastala jasnom kalkulacijom, odnosno smanjenim unosom hrane, teži plemenitom zadovoljenju. Plemenito zadovoljenje je ono koje se može izroditi jedino iz vlastitog zadovoljstva letimično bačenim pogledom u ogledalo.
Kako se od nečega mora krenuti kako bismo pomaknuli brdo, krenuli smo jasno: pažljivo planirani jelovnici i vježba.
Zadovoljstvo samim sobom dolazi iz samih nas. Od nas k nama.
Okrivimo sebe da smo si napravili dobro.
Da bi napisala današnji post morala sam dobro razmisliti što me zaista čini sretnom, jer kad sam zaista sretna niti ne pomislim na hranu. Nećemo se zavaravati, čovjek je sklon jednu ovisnost zamijeniti drugom. Radeći stvari koje me čine sretnom ne ostavljam prostora za čips (spominjem ga stalno, jer bi nekad, a danas više ne, dala štošta za jednu vrećicu čipsa od crvene i zelene paprike).
Bilo bi dobro: opet se luđački zaljubiti. Svi vi koji ste sami sada ste u prednosti. Krenite u akciju.
Bilo bi dobro: što više fizički umarati svoje tijelo i pri tome se uvjeravati (jer ćemo povjerovati) da je upravo to što činimo najbolji izbor.
Bilo bi dobro: napokon krenuti na slikanje, maketarstvo, ples, bilo što što nas može zaokupirati na duži period.
Podvučemo li crtu svi znamo kako na nas djeluju novi počeci.
Bez obzira što život zna biti naporan, jutra umorna i noći besane, život može biti i lijep, ako to dovoljno želimo i imamo hrabrosti zaželjeti promjenu.
Pročitala sam nedavno nešto što mi se jako svidjelo: da bi se nešto dogodilo potrebno je nešto pokrenuti. Znala sam to i prije, ali svako malo zaboravim. Zakon akcije i reakcije. Tako jasno i tako daleko.
Pa, pokrenite se.
Vježbate li?
Ja sam uspjela ugurati u svoj raspored i vježbu. Rolam svako večer. Ne da me noge bole. Otpadaju. Kako li sam se samo zapustila, može me sram biti.
Ako još niste krenuli, krajnje je vrijeme.
Evo jedan recept za danas. Brz za posložiti, jedino što se malo duže kuha.
Punjeni krumpiri i (ili) tikvice
Potrebno je:
nekoliko krumpira i tikvica
fašir smjesa od soje
1 luk
češnjak
koncentrat rajčice
sol
žličica brašna
papar
mrkva
peršin
Krumpire i tikvice oguliti i izdubiti
luk popržiti na malo ulja i dodati na sitno narezanu mrkvu pa onda fašir smjesu od soje prethodno namočenu
dodati sitno narezani češnjak, papar, sol i peršin
nakon što nestane i zadnja kap tekućine iz smjese maknuti sa vatre i puniti njome izdubljene krumpire i tikvice
u jedan malo veći lonac posložiti punjene krumpire i tikvice, uliti vode toliko da pokrije sve posloženo, dodati koncentrat rajčice, malo soli, i jednu žličicu brašna (na kraju i po potrebi)
Kuhati dok krumpir ne bude gotov
ponašati se prema jelu kao prema "punjenim paprikama"
U slast!
Potrebno je:
nekoliko krumpira i tikvica
fašir smjesa od soje
1 luk
češnjak
koncentrat rajčice
sol
žličica brašna
papar
mrkva
peršin
Krumpire i tikvice oguliti i izdubiti
luk popržiti na malo ulja i dodati na sitno narezanu mrkvu pa onda fašir smjesu od soje prethodno namočenu
dodati sitno narezani češnjak, papar, sol i peršin
nakon što nestane i zadnja kap tekućine iz smjese maknuti sa vatre i puniti njome izdubljene krumpire i tikvice
u jedan malo veći lonac posložiti punjene krumpire i tikvice, uliti vode toliko da pokrije sve posloženo, dodati koncentrat rajčice, malo soli, i jednu žličicu brašna (na kraju i po potrebi)
Kuhati dok krumpir ne bude gotov
ponašati se prema jelu kao prema "punjenim paprikama"
U slast!
Vaša
Demjan
Post je objavljen 07.03.2007. u 08:00 sati.