Hvala na pitanju, radi se, punom parom. Ili su mi ventili slabopropusni pa mislim da je pritisak velik, a kad ono radim s trideset posto kapaciteta.
Nije bitno. Prvog dana morao sam obići cijeli pogon i sa svih mogućih dvadesetak radnika upoznati se, predstaviti, rukovati i po mogućnosti zapamtiti imena. Zapamtio sam ih ni manje ni više nego jedno. Je li to čudno, jesam li malo priglup, ima li Tanzanija spalionicu kemijskog otpada?
No da bih uopće došao do stadija upoznavanja, morao sam doći na posao. Gdje god da idem ja uvijek dođem barem petnaest minuta prije. Ovaj put došao sam čak pola sata i kopao nos ispred zatvorenih vrata. Nema veze, saznao sam da imam zlatnu žilu i da će mi djeca biti bogata.
Nakon što sam upoznao sve što hoda, gmiže i leti te četiri samostojeće vješalice, krenula je izobrazba. Sjedio sam pokraj kolege i promatrao što radi. Tu i tamo napravim se pametan s nekim općim konstatacijama koje služe samo da se praviš pametan, odnosno da ne ispadne da si potpuno nezainteresiran. Rekoh sebi: polako, ni Bog nije prvog dana stvorio četku za ribanje školjke. Prvo je stvorio svoju bradu, a onda sve ostalo. Da je stvorio sve odjednom, možda se Zemlja ne bi okretala oko osi nego bi, kao Mjesec, na jednoj strani imala milijun i dvjesto tisuća noćnih skijališta, a na drugoj milijun i dvjesto tisuća karipskih otoka i, što ja znam, Yucatana.
U ovoj firmi mnogo je žena. One su ravnopravne muškarcima. Hoću li ikada masturbirati na koju kolegicu? Ne znam, vrag nikada ne miruje, čak ni kad ga uškope.
Negdje oko petog sata žuljanja hemoroida na uredskoj stolici (već sam sam sebi bio pametan koliko sam srao), neki me žarač opeko po nutrini, gospode, pa ja bih mogao nešto ubaciti u kljun. Ali kako? Sendvič nisam ponio, a zjake nisu jestive.
Pa što onda što nemam sendvič? Imam zakonom zajamčeno pravo na pauzu od pola sata.
Pitam kolegu je li bio na pauzi, a on mi kaže da ne koristi pauzu. Fala lepa na pomoći. U ovoj firmi izgleda da gotovo nitko ne koristi tu jebenu pauzu. E pa našao se jedan proleter koji će promijeniti to stanje potpune zaokupljenosti radom. Ustao sam, izašao na hodnik, popio čašu vode i vratio se u borbeni položaj. Imam žvake, one s okusom jagoda, a jagode sadrže vitamine, pogotovo ako imaju oznaku "ekstrakt". Tko je još vidio prvi dan na poslu šetati se do trgovine, kupiti si mastan burek i vratiti se sa sjajem na obrazima.
Pitam kolegu hoće li kavu, kaže da neće. Onda dobro, ja hoću.
Ubacim pet kuna u automat, odaberem produženu i čekam da mi đubre vrati tri kune. Robinson je prvi brod dočekao nakon, što ja znam, dvadeset godina, Hrvatska je na svoju samostalnost čekala deset stoljeća, ona dva zgubidana nikada nisu dočekala Godota. Baš kao ni ja svoje tri kune.
I tako prosjedih ja još tri sata i dođe vrijeme da polako počnem odljepljivati hlače sa stolca. Pitam kolegu do koliko on radi, do pola pet, kaže. A ja do četiri poslije podne. Bilo bi dobro da ostaneš do pola pet, kaže on mudro i iskusno. Zašto? Pitah se u sebi, a van sebe ustvrdim da bi ostati do pola pet bilo jako dobro, štoviše, odlično. Istovremeno me nutrina psuje vrlo opako.
Prođe i tih vječnih pola sata, a kolega se ne miče. Pa dobro, oca mu pomrsim, ima li on dom, obitelj, suicidalnu depresivnu mačku koja s nožem pod vratom prijeti prostoj papigi da će se ubiti ako gazda ne dođe?
Gladan sam. Jučer sam podrezao nokte, a nisam ih spremio u zadnje džepove. Od smole iz nosa čak ni INRI ne bi mogao napraviti kreposni objed. Jedino jestivo što imam su ostaci oprane papirnate maramice u prednjem lijevom džepu.
Je li cerumen hranjiv?
Post je objavljen 06.03.2007. u 20:17 sati.