Moj virtualni prijatelj brod u boci osim što je epikurejac i potencijalni razvratnik, također je nepopravljiv estet s fotografskim okom za motive Mediterana kakav je nekad bio. Gdje njegov objektiv ugleda lirski naherenu prastaru maslinu, moj snima hrpe smeća u pozadini, gdje se njegov napaja leutom u plićaku, moj pizdi nad bespravnim muletom... Ponekad se zapitam živimo li u istoj Dalmaciji.
Moj je objektiv ovaj put ubrao grozomorno betonsko zdanje na reprezentativnom ulazu u Split, nešto što meni izgleda kao oličenje nepismenosti i divljaštva kako običnog čovjeka, tako i lokalnih struktura koje su to omogućile.
Brodov bi objektiv, bojim se, naglasio boje spektakularnog zalaza sunca.
Tamo gdje ja vidim samo jad i siromaštvo duha, brod bi sigurno zablistao optimizmom zbog pobjede narodnog inata nad inertnom i dosadnom administracijom.
Ma pogledaj kako je vridna žena i tu betonsku pogrdu uresila cvićem. Živjet će ovaj narod.
Brod je naprosto dobar i pozitivan u istoj mjeri u kojoj sam ja zločest i negativan. Ponekad mu zavidim, jer je uspio sačuvati to oko za natruhe lijepog u naslagama ružnog oko nas.
Post je objavljen 06.03.2007. u 16:55 sati.