Marketing
O ljudima i psima
Imam ja tih, tako, par fiks-ideja.
Jedna od njih je da se prijateljstva ne dešavaju baš svaki dan. Zapravo, dugo vremena to je uvjerenje zvučalo više poput: prijateljstva se uopće ne dešavaju i svatko je sa svakim samo da bi napunio rupu.
Svi mi imamo te rupe i svi smo mi, dakle, ljudi koji, što smo dulje sami, bivamo sve luđima. I na tom već uznapredovalom stupnju ludila, o kojem ne odlučuju ni godine, ni iskustvo, ni ikoji drugi vražji parametar, učinili bi bilo šta samo da je pored nas neko drugo ljudsko biće, muško, žensko - nije važno, kojem bi mogli svečano, kao štafetu, predati svoj monolog o životu.
I kad taj netko naiđe, kad mi izlajemo sve što nam je na duši, od tog nekog počnemo očekivat izvjesne nemoguće stvari. Kao npr. da taj netko cijeni svoju privilegiranost, tu činjenicu da smo, eto, baš njemu i nikome drugome povjerili sve te stvari. Pa očekujemo od njega bar zahvalnost, psećoj nalik. Ili da nam uzvrati istom mjerom, da nam povjeri neku svoju mračnu, zapaučinjenu tajnu. A taj netko to tada, dakako, ne uradi, jer tim korakom obično život zapleše. Pa se mi nađemo uvrijeđenima, izgubljenima i iznevjerenima. U najboljem slučaju nastavimo dalje - do iduće igre kojoj se već zna kraj (osim u rijetkim slučajevima, a i rijetkih slučajeva ima).
Mirakul su ti ljudski odnosi, jer ponekad, ma što uradio, svaki se pokušaj izvrgne u neprepoznatljivu lošu namjeru.
Jedno sam vrijeme, ipak, naivno mislila da sam pronašla ključ uspjeha, formulu po kojoj je moguće predvidit svaki odnos od tog momenta pa do kraja života i svih ljudskih odnosa. Ključ bijaše: ako ti od samog početka neki odnos nije 'sjeo', šanse su velike da se to neće ni dogoditi, ma koliko ti ludio, ispravljao krive Drine, radio stoj na glavi, ili šta ja znam već šta sve ljudi ne rade zbog drugih ljudi.
Ali, ali. Ni to nije mjera, jer mjera za ništa na ovom uvrnutom svijetu, izgleda, ne postoji, ma ni u kojem agregatnom stanju. Pa sam, izgleda, opet pred zidom i opet osuđena na pokušaje i pogreške, 'neke prave a neke ne'.
Trebala bih, samo, za promjenu, uživat' malo u toj igri. I ne shvaćat' ljude preozbiljno, jer oni ni nisu tu da ih se ozbiljno shvaća. Osim nekih, kažem.
Post je objavljen 06.03.2007. u 18:40 sati.