Bojimo li se svi sadašnjosti, sadašnjeg trenutka? Zar ne znamo uživati u malim sitnicama, u suncu, kavici s dragim ljudima, toplom krevetcu... Previše uzimamo život zdravo za gotovo. A on leti pred našim očima. Mi se žalimo kako vrijeme leti, kako ne se ne možemo i nemamo vremena posvetiti sebi i svojim snovima. Jurimo, pomalo i besciljno. Uvijek se nadamo nečemu, umjesto da uživamo i budemo zahvalni na sreći jer sreća su svi oni mali trenutci i sitnice koje često ni ne primjećujemo. A život brzo prolazi....
Proletjela je godina.
Proletjelo je djetinjstvo, proletjelo je vrijeme, no jesmo li doista bili zahvalni na svim lijepim trenutcima i jesmo li znali uživati u igri zvanoj život? Hoćemo li ga znati odživjeti, znati prihvatiti sve lijepe i one manje lijepe trenutke što život čine?
Stella
Post je objavljen 06.03.2007. u 17:28 sati.