(2002.)
lako je pobjeći od svijeta
lako je pobjeći od ljudi
ali kako pobijediti glasove
one koji me iznutra progone
kako stići do daleke planine
koja me odnekud zove
i onda dodirnuti spodobe
koje svjetla se boje
a nisam siguran da uopće postoje
dokle trčati u snovima
kada svaki korak nestaje u prazno
kao u nove provalije
kao da svaki na kraj svijeta stiže
kuda letjeti u toj besvijesti
kroz silne magle bez vlažnosti
i čekati novi udar da me sruši
novi vjetar da me baci niz litice
i opet sanjati njeno lice
bez smiješka i bez ljubavi
bez sjaja na usnama koje šapću mi
bez dodira da me odmrzne
kuda od toga pobjeći
kako se protiv toga boriti
kad čak i da usnijem neće manje boljeti
Post je objavljen 06.03.2007. u 16:03 sati.