Bitke ionako ne dobijaju pravedni,
Niti medaljama odlikuju najzaslužnije.
U surovoj igri života, shvatila sam,
Da vrijedi samo Zakon jačega,
A pošteni tu nikad nisu na svome.
Ali, imaju čisto srce i mirnu savjest.
* * *
Jučer ubrano podne
Nije zadržalo svježinu.
I golubove iz mojih očiju
Jutros odvedoše na stratište.
U zraku osjećam miris tuge,
Što se nadmeće sa ranim proljećem.
Vrišti u meni neispunjena želja,
Zaobilazeći još jednu životnu lomaču.
Zaogrnuta sam velom istine,
U traženje krhotina sebe.
Razbacana sam
Na sve strane svijeta,
Čak i na one sporedne.
Tražim izgubljene komadiće,
Kao iglu u plastu sijena.
Mene jedino tvoj magnetni pogled
Može odjednom pokupiti.
Usisati sve dijelove mog bića
I savršeno ih slijepiti.
Gubim borbu sa vremenom,
Posustajem u životu, tamo,
Gdje sam mislila da sam najjača.
Sve mi možeš vratiti:
I zaboravljena obećanja,
I izgled Boginje vječnosti,
I suze u suzne žlijezde...
Samo mi jedno nikada
Nećeš moći nadoknaditi...
Vrijeme koje je iscurilo
Kroz pukotinu tvoje sebičnosti.
Preporuka:
Posjetite blog mog dragog prijatelja
i sigurno nećete pogriješiti: