Zašto on ima toliku kontrolu nadamnom? Zašto mu dopuštam da se prema meni ponaša na taj način? A ima drugih... Znam to, svjesna sam toga... Ali ne! Ja padam samo na njegovu jeftinu spiku... Mrzim kad me pogleda onako. Onako kako samo on to zna. Onda ostanem bez teksta. I noge mi se odsjeku. I ne znam kud da gledam. I zavrti mi se u glavi, gubim dah, želim da me samo nastavi gledati... Ali on tada skreće pogled. Buka u daljini mu odvlači pozornost. A ja ponovo ostajem sama...
Volim kad mi tepa. Kad mi kaže da sam njegova mala. Ribica. Volim kad mi poklanja čokoladice. I kad mi kaže da sam posebna. Jedina. Ali znam da nisam... Ima ih još. Vidjela sam ga s njima. Gleda ih kao i mene. Šapće im na uho. A ja ponovo ostajem sama...
Volim miris njegove nošene majice. Volim kako mi njegova trenirka smješno stoji. Volim miris njegovog kreveta. Volim naše razgovore prije spavanja. I kad krivo namjesti sat. I njegov smješan doručak...
Volim sve na njemu... Sve o njemu... Volim njega...
Post je objavljen 06.03.2007. u 13:07 sati.