SMRTNA KAZNA KAO "SREDSTVO PRAVDE"
Kada je u pitanju smrtna kazna uvijek se javljaju mnoge polekime koje se vode s dva fronta. Onog koji zastupa provođenje smrtne kazne u ime pravde i onog koji se snažno protivi tom nehumanom činu kojime se izvršava zadovoljavanje pravde. Kroz povijest su se mnogi filozofi, književnici, političari, vjerski dužnosnici, obični puk i ostali bavili pitanjem smrtne kazne. Kao jedan od najvećih pritivnika tog vida izvršavanja pravde istaknuo se moj književni uzor i legenda filozofije Albert Camus. U mnogim njegovim djelima možete naići na taj problem, krenuvši od klasika svjetske književnosti, djela "Stranac" pa sve do filozofsko esejističkog djela "Mit o Sizifu". – Smrtna kazna se javlja i u mnogim drugim svjetskim klasicima i ne samo u književnosti već se tim pitanjem bave i religije, političke organizacije, udruge za zaštitu ljudskih prava i mnogi drugi, što nam govori o velikoj zastupljenosti tog pitanja u svim slojevima društva.
EU KAO VODEĆI BORAC ZA UKIDANJE SMRTNE KAZNE
Smrtna kazna postoji u još 68 država diljem svijeta dok je u Europskoj Uniji zabranjena tako da niti jedna članica EU nema smrtnu kaznu kao moguću presudu. EU je jedna od vodećih u svijetu koja se aktivno i snažno bori za ukidanje smrtne kazne zato što je riječ o nehumanim postupcima koje EU neće tolerirati.
Prije nešto više od mjesec dana održan je treći Svjetski kongres protiv smrtne kazne u Parizu na kojemu su se europski čelnici kao što su njemačka kancelarka Merkel i francuski predsjednik Chirac oštro osudili tu vrstu kažnjavanja i naglasili kako se Europa temelji na slobodi i jednokosti bez smrtne kazne. Na kongresu se našlo više od stotinu sudionika iz država diljem svijeta koji su se složili kako je potrebno ukidanje smrtne kazne te da svaki čovjek ima pravo na život. – Kada smo već kod Svjetskog kongrea protiv smrtne kazne, napomonuti ću kako je prvi održan u Strasbourgu. To je tada bilo prvi puta u povijesti da se organizira tako veliki kongres koji se bavi samo smrtnom kaznom i rješavanjem tog problema u svijetu.
KATOLIČKA CRVKA STROGO OSUĐUJE SMRTNU KAZNU
Katolička crkva konkretnije počinje ulaziti u to područje i to sa snažnim osudama obajvljivanjem Katekizma Katoličke Crkve, nažalost, do tada to tako nije bilo, šoviše. Možemo se prisjetiti Tome Akvinskog koji je tvrdio da vlast ima "pravo mača" kako bi se očuvao mir i dobro, kazujući kako se time žrtvuje nesavršeno da bi savršeno imalo bolji život. ( Ukoliko nekoga dublje zanima njegovo viđenje posudite njegovo djelo "Sumi teologije" u kojemu ćete pronaći zaista iznenađujuće izjave. ) No, kontradiktorno tom viđenju stvari sv. Pavao kaže "Ako li zlo činiš, strahuj! Ne nosi uzalud mača! Božji je ona poslužitelj: gnjev njegov iskaljuje na onome koji zlo čini" u Poslanici Rimljanima na čemu se temelji i današnji pogled Crkve kada je u pitanju smrtna kazna. - Nedavno je i na već spomenutom trećem Svjetskom kongresu za smrtnu kaznu papa Benedikt XVI. izjavio: "Smrtna kazna nije samo napadaj na život, već i uvreda za ljudsko dostojanstvo".
NEVINIH PET BUGARKI I JEDAN PALESTINAC OSUĐENI NA SMRT
Ne znam koliko ste upoznati s presudom libijskoj Vrhovnog suda koji je osudio pet medicinskih bugarskih medicinskih sestara ( Snezhane Dimitrove, Nasyae Nenove, Valentine Siropolue, Christiane Valcheve i Valie Cherveniashke ) i palestinskog liječnika Ashrafa Alhajouja zbog namjernog širenja HIV – a među 246 libijske djece. Ovo je jedan od slučaja koji je pobudio veliko interesiranje javnosti i svjetskih udruga, kao i vlada čiji su građani osuđeni na smrt, a i same Europske Unije i SAD – a u čije je ime Bush izrazio negodovanje zbog ove presude. – Bugarke i Palestinac su u pritvoru još od 1999. godine, a osuđeni su 2004. godine na smrtnu kaznu, no zbog prosvjeda da suđenje nije bilo korektno Vrhovni libijski sud je ukinuo presudu.
Pet bugarskih sestara i palestinski liječik su izjavili kako nisu krivi te da su bili podvrgnuti mučenju ( silovanja, elektoršokvi, napradanje psima, plemlaćivanje... ) kako bi priznali nešto za što nisu krivi. Pretpostavlja se da su djeca zaražena nehigijenskim uvjetima koji su vladali u bolnici gdje su Bugarke i Palestinac došli volontirati dok je libijski vođa Moamer Gadhafi to proglasio tajnom urotom zapadnih tajnih obavještanjih organizacija. A i činjenica je da su djeca zaražena 1997. godine, a Bugarkinje i Palestinac su u Libiju došli tek 1998. što potvrđuje njihovu nevinost, a tu tvrdnju je potvrdio i Luca Montagniera koji je prvi otkrio virus HIV – a. Na druom suđenju provedenom krajem prošle godine Bugarke i Palestinac su ponovno osuđeni na smrt.
Drago mi je što se u predsjednik Mesić u ime Republike Hrvatske obratio libijskom vođi Moameru Gadhafiju poslavši mu pismo zamolbe da pomiluje nevine osuđenike. Predsjednik je dobio negativan odgovor u kojemu je pisalo da se ne miješa u libijsko pravosuđe.
Ono što će se sada najvjerojatnije dogoditi kada je Bugarska ušla u Europsku Uniju jest prekid suranje s Libijom prvenstveno zbog toga što se radi o građanima Europske Unije. Kako će se situacija dalje razvijeti vidjeti ćemo, osobno se nadam kako će Europska Unija učiniti sve po tom pitanja pa makar morali isplatiti novčanu svotu od 10 milijuna eura, koliko traži Libija za oštetu.
METODE IZVRŠAVANJA SMRTNE KAZNE SU I VIŠE NEGO OKRUTNE
Postoji mnogo metoda kojima se vrši smrtna kazna i sve su same po sebi okrutne. Nemoguće je kazati da je neka od njih humanija nad drugom jer sam čin ubojstva je nečovječan. Jedan od načina je odrubljivanje glave koje je češće na istoku, zatim vješanje također na istoku, strijeljanje, električna stolica u SAD – u, kamenjovanje u Iranu i Afganistanu te pucanje u potiljak koje se vrši grupno u Kini.
Ne mogu shvatiti, koliko god se trudio, kako smrtna kazna može biti presuda kojom se zadovoljava pravda! Nije li to kontradiktorno pravdi u kojoj svatko ima pravo na život. Smrtna kazna kao pravno oruđe me oduvijek fascinirala zbog toliko toga nevjerojatnog u sebi; sama činjenica da smo gotovo na kraju prvog desetljeća 21. stoljeća i da sami sebe nazivamo civiliziranim društvom, a opet se ponašamo kao da smo jučer izašli iz spilje. – Možda ja zaista pogrešno poimam pravdu ili previše cijenim svako ljudsko biće koje je za mene individualno sveto i jedinstveno. Bilo kako bilo, smatram da smrtna kazna mora biti ukinuta u svim zemljama diljem svijeta jer pravda na taj način nikako neće moći biti zadovoljena. UBITI NEKOGA ZATO ŠTO JE UBIJAO jest kontradiktorno i nikako dopustivo!
SLUČAJ "SCHWARZENEGGER - COOPER"
Postoji mnogo slučajeva koji su poprimili veliku medijsku pozornost a da se bave smrtnim kaznama. Jedan od takvih mnogobrojnih slučajeva je onaj iz 2004. godine koji je iznenadio i šokirao svijet, prvenstveno Austrijance, zbog nepopularnog poteza kada Arnold Schwarzenegger, kao guverner Kalifornije, nije htio povući izvršenje smrtne kazne koja je izvršena nad crncom Kevinom Cooperom, osuđen na smrt zbog više ubojstava.
Tada je veliki val nezadovoljstva i kritika pljusnuo Sjedinjene Američke Države koje su se našle pod snažnim pritiskom svjetske javnosti. Tako je austrijska ministrica Benita Ferrero-Waldern izjavila veliko razačaranje Schwarzeneggerovom odlukom, dok je predsjednik austrijskog parlamenta Fischer nezadovoljstvo iskazao rekavši da " smrtnoj kazni nema mjesta u modernom društvu". – Zanimljivo je snažno protviljenje Schawarzeneggerovoj odluci i zbog činjenice da su stanovnici Graza predložili da se stadionu, koji je imenovan po slavnom glumcu i političaru, promijeni. Shwarzenegger nije popustio pod velikim pritiskom i ostao je ustrajan u svojim neljudskim odlukama.
NA ISTOKU SMRTNA KAZNA ZBOG HOMOSEKSUALNOSTI
Niti jedna smrtna kazna ne smije biti opravdana niti onda kada je osuđenik zaista kriv, a kamoli kada je čovjek nevin. Nažalost, na istoku je poznata praksa ubijana apsolutno nevinih ljudi i to zbog njihove seksualne orijentacije. Zadnji slučaj koji je podigao prašinu diljem svijeta jest ubojstvo dvojice malodobnih homoseksulanih mladića, Mahmouda Asgaria i Ayaz Marhoni u Iraku. Fotografije njihovog pogubljenja su šokirale cjelokupnu javnost, a ponajviše udruge koje se bave zaštitom seksualnih manjina i zaštitom ljudskim prava.
KRITIKE NA RAČUN SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA
Sjedinjene Američke Države također posjeduju izvršavanje smrtne kazne, zbog čega su često kritizirane od strane Amnesty Internationala i Europske Unije. Oko 97% svih smrtnih presuda je izvedeno u Kini, Vijetanmu, Iranu i Sjedinjenim Američkim Državama. – Mnoge udruge koje se bave tim pitanjem tvrde kako se ta vrsta kazne najčešće donosi onda kada su u pitanju pripadnici manjinskih skupina.
Sjedinjene Američke Države, zemlja koja slovi za najdemokratičniju u svijetu, je donedavno izvršavala smetne kazne nad maloljetnim osobama, sve dok Vrhovni sud to nije zabranio za mlađe od 18 godina.
Ovaj fenomen zaista iznenađuje i borba protiv njega je apsolutno dobro došla. Kao cilivizirano društvo, kako sami sebe nazivamo, takav vid "zadovoljavanja pravde" si nipošto ne smijemo dopustiti. Paradoks je ubiti zbog toga što je netko ubio! Zakon logike pada u vodu. Možda je zanimljivo spomenuti da istraživanja pokazuju kako se u zemljama u kojima se izvršava smrtna kazna nije smanjima stopa kriminala, a i kako će kada je i smrtna kazna u "ime pravde" također čisti kriminal koji je u civiliziranom društvu nedopustiv! Nitko nikome nema pravo oduzeti život pa niti u ime pravde koja to tim činom nikako nije!