
Gospodine, nakon ovog pada mnogi su odustali da ti više vjeruju. Potpuno su izgubili povjerenje u tebe. Mislili su: Zar je moguće da je to onaj kojega smo mi slijedili, zar je moguće da je to onaj koji je činio čudesa, koji je ozdravljao, koji je uspješno rješavao najnerješivije slučajeve, koji je liječio najteže i neizlječive bolesti? A evo, ušao si u najtežu operaciju povijesti čovječanstva, operaciju oslobađanja od besmisla života, od nemoći da ljubimo i budemo ljubljeni, od nemoći da se prašta i prima praštanje, od nemoći ulaženja u svetost. Pao si, Gospodine. U tebi su pali svi naši grijesi, u tvojem su padu sadržani svi naši padovi. Odvraćamo svoje misli od naših padova jer mislimo kako se trebamo prikazivati u boljemu svjetlu, a ti nam kažeš da priznanje loših i onih tamnih strana naše osobnosti ne znači umanjivanje našeg rasta, nego upravo ulaženje u stvarnost toga da smo ljudi s dobrom i zlom u sebi. Hvala ti što tvoja dobrota i tvoje povjerenje čine da se u nama sve više kristalizira tvoj lik, da ne živim više ja, nego ti živiš u meni, Isuse. Da živiš u svakome od nas osobno, u našim obiteljima i u našem narodu. Daj da se do kraja odlučimo za tebe dok ti zahvaljujemo na jubilejskoj godini tvoje milosti. Neka ovaj tvoj narod, narod hrvatski, ne zaboravi da je samo po tebi mogao i može biti predziđe kršćanstva. Neka tvoje povjerenje u nama ponovno probudi tu svijest i poslanje. Daj da budemo svjetlo svijeta i sol zemlje. Hvala ti, Isuse, na povjerenju. Amen.
Post je objavljen 06.03.2007. u 01:57 sati.