Marketing
Malo mistike za ove zimske dane
Put nas je poveo preko tamnih brda..
...sve do osunčane ceste, koja je nakon dnevnog mraka izgledala kao da nas vodi u neki bolji, ljepši svijet.
Čuli smo da tamo negdje postoji osamljeni dvorac na litici provalije..
..i da je jedan prozor tog osamljenog dvorca bio Matovilkin s kojeg je spustila svoju zlatnu kosu..
..a mi smo se spustili puteljkom u dubinu, gdje već godinama nisu dopirale ni sunčeve zrake..
..već samo do jasno ocrtane granice, kao da nas žele upozoriti gdje je granica stvarnosti i mračne iluzije.
Taj nas je dan voda pratila u stopu, a slap je bio naš lajt motiv...
..sve dok ponovo nismo krenuli u visine...
..i došli do jedne čistine na kojoj su nam žilava stabala očvrsnuta od bure odašiljala čudnovate signale "hešššš" tjerajući nas da pogledamo u pravcu njihovog naklona...
...i gle! Čovjek na mjesecu!
- Vidi ga! To je on!
- Kako li je samo stigao prije nas?
Nezadovoljni odgovorom odlučili smo nastaviti putovanje već drugom osunčanom cestom danas..
..opet u dolinu... gdje smo ugledali Kralja ispod hrasta kako očekuje dolazak svojih Vitezova. Nismo im htjeli smetati pa smo nastavili..
...putevima plavog slapa...
...do sada već ostarjelog i napuštenog drvenog mlina.
Ne tako daleko naišli smo na Vilu kako stoji unutar vremenskih vrata..
..a onda su i ona i vremenska vrata nestala nama pred očima sa zadnjom zrakom sunca..
..a mi smo na izlasku smo htjeli zatvoriti vrata, ali..
I vrata ne zatvoret se
v dne
ni noći nest tu
ne vnidi skvrnan
v grad si..
Post je objavljen 13.03.2007. u 16:45 sati.