Pregled posta

Idemo dalje s pricom....

-Lada sreco!!!
-Ej macko pa ti si to,pa gdje si,koju si sad bolest izmislila da ostanes tjedan dana doma?
-Ma nista special,samo sam imala neku virozu,sad mi je bolje.
-Bila si bolesna?
-Da jesam.
-Vidi se na tebi izgledas kao da te pregazio kamion dva-tri puta.
-Hahahahahaha,ma nije samo san lezala u karanteni tjedan dana.
-Aj super sta si dosla sad ce mi imat neko saptat,pita me biologiju danas.
-Brrr,jesi ucila sta?
-Jesam vraga,vjezbala sam matku cjelo jutro danas ispravljan sulju s polugodista.
-Zjeb,definitivno.
-Sutra iman ispit u glazbenoj moran vjezbat cijelu noc i jutro,jadni susjedi s menom.
-Jadna ja a ne oni...
-Di je Pero?
-Pero je valjda u skoli,di je tvoj?
-Marko?Neman pojma ujutro mu je bila skola,valjda doma.
-Ok,imas duvan?Nisan pusila tjedan dana!
-Imam,uzmi ovako i nako sam ja smanjila pusenje.
-Na koliko?
-Kutiju dnevno,i ponosna sam na sebe.
-Aj super,ima sta novog u skoli?
-Pa i nema,ali imam hrpu novih traceva.
-Pretvorila sam se u uho.
-Suska se da su Ivana i Đoki prekinuli i to zato sta ju je on privarija s Mateon,naravno on i ona to sve njecu a Matea se pravi glupa.
-Ko je to lansirsa?
-Tvoj Pero ih je vidija skupa,reka je meni a ja san rekla Luci,a ona svima ostalima.
-Pero?Otkad se Pero bavi tracevima?
-Tehnicki receno on ne zna da je ovo krenilo od njega,jer ovaj ja nisan tribala nikom rec ali posto jos uvik nisan nacisto s Đokien onda san malo se razvezala.
-Stvarno si kucka!
-Znan...
(Klupica ispred skole,koliko ljepih trenutaka je ona pamtila,prvi duvan ujutro,svakoj postenoj pijanki je ona bila prisutna,nasa omiljena klupa koja je o nama znan puno vise nego neki ljudi koju su nas istinski poznavali.Ah!Osobno ta klupa je bila moja i Petrova,prvi zajednicki poljubac i obecanje da cemo se voljet i postivat do onog dana dok nam to nasi osjecaji budu dopustali,i tako traje skoro godinu dana.Znala sam da cemo on i ja biti skupa cim sam ga prvi
dan skole ugledala,onako zbunjen i mio,slatkica mala.Imao je na sebi koznjak prepun bedzeva i zakrpa,moj decko iz snova,a da ostavi dojam nije napravio rokezu.Sjecam se kako su me trnci prosli kad su mu procitali ime i kad se ustao.Nakon skole shvatila sam da cemo se vidati i van skole,jer je zalazio u isti kafic kao i ja,to me jako oraspolozilo,a jos vise mi je prijalo kad nas je pozvao za svoj stol,Lucu i mene,ona je bila jedina osoba koju sam poznavala u cijeloj gimnaziji.Mada su Lu i Sab trebali ic s menom otisli su u sportsku tako da sam izvisila totalno.
-Hej vas dvije,hej.
-Da?
-Ima mjesta kod mene ako zelite sjesti.
-Dea ocemo?
-Nemam nista protiv.
I tako smo popili prvu kavu,nas dvoje skupa,Luca je bila visak odmah se to vidjelo.
-Ja sam Petar,drago mi je.
-Lucija,Luce lakse se pamti.
-Andrea,bolje zvuci Dea.
-Ok znaci idemo skupa u razred,iznenaden san videnim.
-Zasto?
-Nisam se nadao tolikom broju alternative,skoro pola razreda.
-Ne brini se pola njih ce do cetvrtog razreda postat sminkeri,tako da je to sve relativno.
-Vjerujem ali ipak koliko trajalo pozitivno je da sad barem imamo neku ekipu i da smo u prednosti.
-Ja se samo nadan da ce profesori biti ok,jer oni u osnovnoj su bili katastrofa.
-Ove ti vjerovatno nije briga,srednja nije obavezna.Andrea sto si ti tako sutljiva?
-Bezveze.
Naravno da je Luce pokusala na sve moguce nacine ocijukati s njim ali nije islo,ne znam zasto ali on je vise dozivljavo mene koja sam rekla sve skupa dvije suvisle recenice.
Sutra prije skole osjecala sam se kao kreten,imala sam sansu da uzivam s prekrasnim deckom a ja sam se ponasala kao glupaca.Put do skole provela sam slusajuci disckmen vrteci istu pjesmu,sex pistolsi anarchy in u.k.tek pred skolom skinula sam jednu slusu,cula sam da me netko zove.Okrenula sam i ugledala Petra izgledao je kao da je pretrcao maraton.Dotrcao je do mene.
-Bog.
-Bog.
-Mora da su ti stvarno super te slusalice!Derem se pola sata iza tebe i pokusavam te stici ali nikako.
-Ups,sorry kad slusam muziku iskljucim se totalno,jer disckmen nikad ne pojacavm do kraja.
-Ma u redu je,htio sam te pitati bili htjela iza skole samnom na kavu,s obzirom da idemo nas dvoje sami jer ono jucer je stvarno bila koma.
-Kako mislis?
-Nisam popricao s osobom s kojom sam htio.
-Aha,dobro moze.
-E i da ako hoces mogli bi sjedit skupa u klupi.
-Zasto to hoces?
-Valjda zato sto mislim da si simpa cura.
-Jako sam ti to mogla pokazat s obzirom da sam jucer izgovorila sve skupa dvije suvisle recenice.
-Primjetila si?
-Jesam inace sam jako brbljava,ne znam sto je bilo jucer.
-U redu je zato cemo popricat danas.Luca ti je najbolja prijateljica?
-Ne!Vise poznanica.
-Aha,nista onda.
Pomislila sam da preko mene zeli doci do nje,razocarala sam se.
-Zasto pitas,treba ti broj moba?
-Kako to mislis,zasto bi mi trebao njen broj mobitela?
-Ne znam,svida ti se?
-Ne!!Luca je ok ali nije to.
-Ok,ali ipak ako zelis dat cu ti ga.
-Ma ne treba mi,ja vec imam nekog drugog u planu.
-U redu.
-Ocemo do razreda?
-Moze.
I tako je pocela moja bajka,Isuse kako su sati u njegovom drustvu brzo prolazili,Luca me opsjedala da joj recem sto se to dogada ali kako da ikome ista objasnim ako i sama ne znam sto je to bilo izmedu nas dvoje.
Jedva sam docekala da budemo sami na kavi.
-Onda kako ti je bilo danas s menom u skoli?
-Ma super,drago mi je sto si me pozvao da sjedim stobom u klupi.
-Nadan se da ces i sutra sjedit s menom.
-Vidit cemo.
-Ajde reci mi nesto o sebi,e da sta si slusala jutros?
-Slusala sam Pistolse,nemam nista posebno rec o sebi,imam brata i sestru,blizanci smo,mamu i tatu,jedna velika i sretna obitelj.
-Ja imam sestru,malo je problematicna,straci su mi 80%dana godisnje na poslovnim putevima tako da su nas odgojili baka i djed.
-Ni to nije nekad toliko lose,moji nono i nona su super ljudi.
-Ma i moji su bez sumljem,samo roditelji su roditelji.
-To jest.
-U koju si osnovnu isla?
-Dobrise Cesarica na kraju grada,malo prije industriske zone,jer je tati bilo uz put.
-Sto ti tata radi?
-Izvrsni direktor privatne firme,nase privatne firme.
-Zasto nema uredu u poslovnom dijelu?
-Kaze da je vako bolje,ima uvid u radnike,proizvodnju i sve sto treba.
-Aha,pa to je super.
-Koju si ti osnovnu isao?
-Privatnu.
-Vau,sto smo fancy.
-Fancy-smency,prvi sest razreda je bilo dobro,a kasnije sam pozalio.
-Zasto?
-Nisu imali razumjevanja prema stilu,nisam im se vise svidao,a osobito kad sam malcice prilagodio kutu.
-Auc.Sigurno si zato sad u drzavnoj?
-Da,mogu upoznat ljude slicnije sebi,dolazit u skolu otprilike onako kako ja zelim,bolje je ovdje.
-Ja sam mislila ici u sportsku gimnaziju ali sam se prestala baviti s tim u osmom pa je to palo u vodu,pokusala sam nagovoriti brata i sestru da i oni dodu ode ali imaju previse obaveza s treninzima pa su me ostavili na milost i samilost ode samu.
-Što si trenirala?
-Od seste godine sam isla na rukomet,ali previse sam spizdila koljena tako da sam morala prestat.
-A oni?
-Sabina trenira kosarku,a Luka nogomet i macevanje.
-Steta sta si morala prestat.
-Proslo me to vise,kad sam shvatila da moram na operaciju i da mi je zdravlje upitno znala sam sto moram.



-Dea!!Dea!!!Jesi tu?
-A molim?
-Stojis deset minuta totalno zamisljena,sto je bilo,vidjela si nekog?
-Ma ne samo sam nesto razmisljala.
-Aha,moramo ic zvonilo je.


Post je objavljen 05.03.2007. u 23:02 sati.