Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/broken2heart

Marketing

How and why was all of this made?

Image Hosted by ImageShack.us


Anđeoske Oči:
Dakle moj prvi blog je imao naziv Anđeoske Oči. Pa razlog mog otvaranja bloga u početku je bio zbog jednoga dečka. Zbog dečka kojega sam ja voljela.... tako sam mislila dok se nisam opametila i sazrijela malo. Kako sam otvorila blog nisam znala kako ga nazvati pa sam napisala Anđeoske Oči jer ljudi govore da imam predivne oči... kao neki anđeo, pa sam se ja sjetila filma "Angel Eyes" sa J.Lo i tako ga nazvala.



Image Hosted by ImageShack.us


Poison Wish:
ovo je bio naziv mog drugog bloga jer sam u prvom nešto zeznula, tj. zaboravila sam paswoord pa sam morala napraviti drugi. Ipak sam tek počela blogat i bila sam mali idijot za to sve...hehehehe
Dakle... napravila sma novi blog i morala sam imati novo ime. I onda sam uzela Poison Wish jer je tako u mom imeniku stajao (još i sada stoji) taj dečko. Blog je bio posvećen samo njemu. Jer moj se život vrtio samo oko njega, pa je sve što sam pisala bilo vezano za NJEGA. Zašto i danas tako stoji u mobitelu? Ne znam. Iskreno, ni sama ne znam jer nije ON to više. Nije ON više moja otrovna želja. Nije ON nikakva moja želja... ne više. Ali navika je ostala pa je tako i to ime ostalo. Kad smislim neko fora ime ( jer imenik mi je pun takvih ludih imena pa kad ga ljudi čitaju stalno pitaju "A tko je to"?) onda ću promijeniti.



Image Hosted by ImageShack.us


A Walk To Remember:
I moj posljednji naziv bloga. To je isti blog kao onaj gore, ali sam ga malo dotjerala. Promijenila sam pozadinu, sadržaj, pa tako i ime... jer moj se život promijenio i jednostavno nije više bilo mjesta za NJEGA u mom životu. Pa tako ni na netu... Zašto baš to ime? Pa kako sam okrenula novi list u svom životu, promijenila sebe i svoje ciljeve u životu. Svijet gledam drugim očima, svijetlim očima... Od sada je moj život šetnja koja se pamti. Pomogao mi je jedan film koji se tako zove... da shvatim sve novo što se dogodilo u mom životu i da to sroćim u jednu rečenicu, naslov, koji je kratak, ali toliko toga govori... barem meni. Jer sada kad god otvorim svoj blog ja sam sretna. Jer znam da idem naprijed, da sam se promijenila, ojačala... da sam se riješila tereta. I da sada napokon mogu nekome dati da uđe u moj život i učini me sretnom... barem malo. Jer nisam još osjetila kako je to kad te netko toliko voli... ali stvarno voli.


Eto... Nadahnuta ovom fora "štafetom" koju sam našla na Skladateljičinom blogu:-) prosljeđujem svima vama. Napišite zašto ste i kako nazvali svoj blog ili blogove.

Post je objavljen 05.03.2007. u 19:32 sati.