"Opet Imam Moć...Jelte."
Sjedim u svojem leglu i promatram ožiljke na rukama...
Nekad sam bio netko drugi...
Nekad je nebo bilo premaleno.
Nekad je sunce bilo prehladno.
Nekad je čelik bio premekan.
Za mene.
Nekad sam bio nešto više.
Nekad...
Sad...
Zamjenio sam vječnost za svoja električna krila...
Prijestolje od sjena za drveni pod...
Žezlo od snova za hladni čelik pod prstima...
Svjetlo u kosi za svjetlo u lampici od pojačala...
Da, nekad sam bio nešto drugo...
Zato više ne razumijem vaše lažne izraze. Komplicirane i neiskrene. Skrivanje iza izvježbanih rečenica. Želju da budete drukčiji od drugih samo zbog prividne moći koju to donosi. Želju da budete nešto više nego što jeste.
Niste.
Nisam ni ja. Koliko god sam to nekad želio biti. Nisam magičan i učim to na teži način.
Pokušavam se održati u zraku.
I dosadilo mi je da me drugi pokušavaju prizemljiti samo da bi se oni osjećali višima.
Dir'Gim
P.S. Ovo je poruka određenoj vrsti ljudi, ne svima, zaboga...
Post je objavljen 05.03.2007. u 20:27 sati.