Sad ću iznjet svoju novu teoriju koja mi je dolepršala u misli. Smiješno je, da, neka je. Ovako:
Brzina svjetlosti je kažu najveća brzina koja postoji. Brzina svjetlosti je mjerljiva. Nije mi pojam nešto što se može izmjeriti. Ako je ograničeno, nije najbolje. Tj. najbrže.
Kažu također da je najveća jer su tu fotoni bez mase i kažu da da postoji nešto brže, 'vrijeme' bi išlo unazad.
Vrijeme nije definirano.
Nije ni prostor.
Jer prostor je zakrivljen i s obzirom na njega vrijeme prolazi različito. Znate ono da je teoretski moguće da se gibam približno brzinom svjetlosti i odem recimo sa Zemlje tamo negdje gdje ću stalno putovat deset godina i onda se vratim i na Zemlji je prošlo dvadeset tisuća godina. Da mogu putovati tom približnom brzinom bih vam mogla to dokazati. Činjenica je jer eksperimenti postoje.
Nego što sam htjela reći. Sama sebi sam na smiješno-glup način objasnila deja vu. Vrijeme koje prolazi brže od brzine svjetlosti recimo u stvarno iskrivljenom prostoru me dotakne i vrijeme ode unazad. A zašto onda stalno ne ide u nazad? Zato što u ovom krivom mjestu jednostavno izađem iz prostorne zakrivljenosti i to nestane. Osim toga, prebrzo je.
I sasvim mi je logično da ne postoje dvije ja tada jer kada doživim deja vu, jednostavno mi se sve misli prekinu i samo sam u svojim mislima koje su u prošlosti, nedefiniranoj.
Kako sama sebi sve lijepo objasnim, divno. Zanemarit ću da je to jednostavno 'zapravo';) stvar psihologije.
H.Š. kaže da sve slike koje možeš vidjeti na ekranu su 2 na 24tu na rezoluciju ekrana. I kako je to ..nepotrebno.. jer čovjek razlikuje samo deset milijuna boja. A na kompjutoru ih ima puuno više. Da, nema smisla.
H.Š., genijalan si!! :*
Post je objavljen 05.03.2007. u 18:30 sati.