Kao granit je čvrsta
Kad iskrsnu problemi.
Ustrajna toliko u svemu,
Da i sama brda razmiče.
Sunce se jutrima rađa
U njenim toplim očima,
A mjesec joj se klanja
U neprospavanim noćima.
Među njenim bedrama
Ključa vulkan strasti i života
Njene ruke su nježnost
Najmekše uzglavlje i najveća ljepota.
Tijelo je njeno oranica,
Na kojem sve posijano niče.
Uz blagoslov Tvorca,
Njenim se sposobnostima kliče.
More ljubavi što nosi u sebi,
Dodiruje sve obale kontinenata.
Njene riječi, nekad su mekše od paperja,
A nekad odrješite i reske, kao grom,
Ali ona kad voli, voli dušom svom.
Ona je, čas plima, čas oseka,
Upravlja ovim svijetom,
Dok je života i čovjeka.
Kad počneš da je vrijeđaš,
Sjeti se, život ti je dala.
I time u tvom životu,
Njena uloga nije prestala.
Ona je i stvarnost i privid,
Dan i Noć, Svjetlo i Sjena.
Bez nje se život ne nastavlja,
Njeno ime je jednostavno - Žena!