Striček, koja titula? Kad sam postao jedan?
Odlučio sam danas uzeti mali predah, prošetao sam gradom. Prizor jebivjetara u skupim naočalama kako ispijaju kavu hvatajući sunce, nije baš inspirirajući te sam se vratio uzeo loptu, i otišao na susjedno školsko igralište. (Iskorištavam malu prednost što radim u centru i nemam nikog tko mi puše za vrat i mjeri išto sam kako i kada napravio.)
Na igralištu 4, 5 klinki od kojih jedna šefica, drži papir i nešto sumnjičavo gleda i mjeri. Nakon što je prevladala strah od moje neobrijane pojave, zatrpala me s pitanjima: "Striček što znači utabani šljunak?", pokazujući na papiru i nacrt kuće taj pojam, " A zašto na školskom zidu piše grana a tu leži jedna?" ...
Puno konspirativno sumjičavih pitanja na koja sam ja uporno odgovarao. Uvjerio sam ih da će njihovo igralište ostati tu gdje je te sam nastavio s terapijskim šutiranjem slobodnjaka. (Trebao sam se iskupiti za dva jučerašnja promašaja). Ubrzo mi prilazi mi klinac, njihv razredni kolega i poskrivečki me pita: "Striček a što cure rade i što im je to na papiru?". Ta sramežljivost i strah od cura, zajedno s dječakovom primisli da cure stvarno nešto zanimljivo i interesanto rade, dobro me nasmijala. Sve me to podsjetilo na to kakav sam bio kao klinac i kakav ponekad još jesam.
Uskoro je učiteljica zavikala: TREEEEEEEĆI A U RAZRED!!!
Skoro sam se uputio za njima, kad sam se sjetio da sam ja 3. b i još jedan detaljčić, da je prošlo samo 20 godina kad sam bio trečašić.
Razveselili su me klinci i malo rastjerali tmurne životne oblake (budućnost, posao, cura/žena, smisao svega...) koji se lagano, ali s neviđenom upornošću nadvijaju nad mojom sve sijeđom i proćelavijom glavom. Sama komunikacija s bezbrižnim veselim klincima me zarazila s malo njihova vedra duha. Nadam se da će me njihov duh držati neko vrijeme.
Dosta je vremena već prošlo. Striček Josip mora nešto još danas i napraviti. Za kraj jedna pjesmica You're The one that I want za jednu posebnu tetu:)
Post je objavljen 05.03.2007. u 15:44 sati.