Onaj tko izdrži grobnu tišinu Velikog petka, taj će moći intenzivnije doživjeti i Uskrs. Uskrs je proslava pobjede života nad smrću. Činjenica da je Isus pobijedio smrt znači i to, da je naš život jači od smrti. Istinski život ne može više biti usmrćen.
Proslava Uskršnje noći započinje tamom, koja je izraz naše vlastite životne tame. A potom se usred tame noći i usred tame našeg srca upali svjetlo, Lumen Christi – Svjetlo Kristovo, koje nastoji prodrijeti u svaki kutak našeg srca i rasvijetliti svu tamu i sve što je zamrlo u nama, sve naše strahove i prazninu.
U slikama punim snage i života Vazmeni nam hvalospjev pjesmom izriče značenje tog svjetla i njegovu ulogu u ovoj noći. Svjetlo Uskršnje svijeće nam približava povijest svijeta i ljudskog otkupljenja, koja je ujedno i povijest našeg života i našeg vlastitog otkupljenja.
Slušamo o povijesti spasenja, o Bogu koji iz ništavila stvara život, te ga na isti način može stvoriti u svakome od nas. Slušamo o izlasku iz zemlje ropstva i o prolasku kroz Crveno more, u kojem ostaje oružje kojim se uvijek iznova branimo, oklopi kojima se okružujemo.Smijemo živjeti i nastaviti put bez njih.
Slušamo kako se Bog uvijek iznova, na različite način brine za svoj narod, čini mu dobro i vraća ga u život – isto kao što to čini sa svakim od nas.
A onda nakon četrdeset dana po prvi put ponovno odjekuje Aleluja. Kroz pjevanje možemo spoznaju o uskrsnuću usaditi u svoje srce i ispuniti njome čitavo svoje tijelo. Pozvani smo da osjetimo da je Uskrsnuli među nama i u svakome od nas. Grob je otvoren, Isus je uskrsnuo, On ustaje s nama i izlazi s nama i iz naših grobova. Nešto novo može procvasti.
Mi u Euharistiji jedemo i pijemo taj novi život uskrsnuća. A u zajedničkom
blagovanju svjedočimo da nas ono povezuje s Uskrsnulim. Uskrs dolazi do
izražaja i kroz iznova procvjetalu prirodu. Priroda je još jedan simbol za Božje djelovanje nad nama. Život, koji se u proljeće iznova budi, u jesen će ponovno zamrijeti. Ali u novom buđenju krije se obećanje života koji više neće umrijeti, obećanje vječnog Uskrsa.
Uskrsli Krist nosi u sebi novo čovječanstvo:
posljednje predivno Božje Da novom čovjeku.
Čovječanstvo doduše još živi po starom,
no ono je ipak već nadvladalo staro,
ono doduše još živi u svijetu smrti
no ipak je već pobijedilo smrt,
još živi u svijetu grijeha,
no ipak je već pobijedilo grijeh.
Noć još nije prošla,
ali dan već sviće.
„Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša!“
1.Korinćanima 15,14