Od Robija mi je prenešena štafeta...
Ugl...treba se napisati valjda 5 osobnih stvari...
1.
Meni se čini da sam dosta zatvorena osoba...teško mogu s nekim razgovarat i podijeliti svoje osjećaje...Možda je to malo i od straha od neprihvaćanja-lakše je ići linijom manjeg otpora...i reći ono što drugi žele čuti...ali baš se nedržim te linije pa gotovo uvijek nastradam i budem povrijeđena...
2.
Mrzim licemjerne, dvolične ljude.
A pogotovo kad shvatim da i ja znam biti takva...
Mrzim sebe što nemogu prihvatiti i takve ljude,njihove nesavršenosti kao dio njih,NJIH SAME!
Nitko nije savršen,pogotovo ne ja!Tko sam ja da sudim!? ili prosuđujem ljude...nitko i ništa...
3.
Želim se promijeniti!
Ali uvijek kad odlučim što treba promijeniti,i kad dođem do samog trenutka odluke,stanem...
Bojim se promjena,tj.neda mi se mijenjati...
Želim imati snažnu dušu, da mogu nositi svoje probleme, ali vidim kako mi je lakše sjest,sklupčit se u nekom kutu duše, i mislit i plakat kako je život nepravedan,kako nema sreće!
E pa s tim je gotovo!
Moram otvoriti novi list, na koji ću zapisivati dio novog života, dio PROMJENA!
4.
Obožavam skupljati izreke, a u zadnje vrijeme i pisat pjesme.
Mislim da izreke same po sebi nemaju nikakvu vrijednost ako se ne živi prema njima!
Pjesme koje pišem su više izljevi osjećaja, stihovi tužne duše.
Također obožavam čitati.
Jedne od najdražih knjiga: U njegovu obličju, ELI, nebeska krv, Demian, Sidartha, Alkemičar, par knjiga od Ivančića...zapravo ima još puno knjiga koje su mi jako drage, i o kojima bih mogla pričati praktično stoljećima,al se trenutno nemogu sjetit...soo...
5.
Htjela bih nešto napravit od svog života...nebih htjela sam sjediti prekriženih ruku i gledati kako prolijeće pored mene...htjela bih ga iskoristit u punoći i neživjeti samo njegovo trajanje.
Zato pokušavam nešto napravit od onoga što imam...jer,najvrijednija stvar koju POSJEDUJEM je moj život (prijatelj nije STVAR koja se POSJEDUJE-da me neki nebi krivo shvatili)... i zato...stvari koje me okružuju u životu- želim iskoristiti,promijeniti...prijatelje koje imam u životu bih htjela učiniti sretnim osobama(iako to baš i neide uvijek),imati povjerenja u njih...a svu svoju ljubav i sebe bih htjela predati osoba koje volim, do kojih mi je stalo, koje su mi toliko drage da bih u svakom trenutku mogla napraviti sve za njih...
Eto tako bar ja to sve shvaćam,doživljavam...i htjela bih se ispričati svim osobama koje sam povrijedila, a to nimalo nisam htjela...
za male grešne ljude poput mene.
Predobre ste osobe,
predragi ljudi,
da bih vas htjela namjerno povrijediti...
To niste zaslužili!
Nego puno više nego što ja sama mogu dati...ikada...
Post je objavljen 05.03.2007. u 14:45 sati.