Proljeće mnogima miriše na ljubav.
Mene na ljubav posjeća miris burne zimske večeri, kad su ruke hladne i griju se u džepu tuđe jakne...kad su obrazi smrznuti, a srce uzavrelo, kad je vrh nosa hladan ko led, a usne vruće...to je ono na što mi miriše zima.
Ljeto mi miriše na drugi način...puno je rascvalog cvijeća, mirisa parka...toplog mora, borova... miriše na čežnju. Ljeto miriše na želju da voliš...da te netko obgrli oko golih ramena, da gledaš kapljice vode na tuđoj preplanuloj koži. Miriše na otvorene prozore i zategnute čiste plahte, miriše u bojama...ako je to moguće...
Jesen ima miris početka, škole, prve ljubavi. Miriše na mir, na kino, i ukradeni pogled iza predstave, miriše na dugo sjedenje na balkonu i uživanje u zadnjim zrakama sunca...miriše na djevojačke uspomene...
A proljeće mi miriše na slobodu, na kotrljanje po livadama, na mojih 5 godina. Miriše na pupove cvijeća koji u meni bude novu snagu, miriše dobro (kao novi namještaj). Podsjeća na kavu u Docu s prijateljem koji zna šutiti...na šetnje uz bonacalo more i smetenost od podnevnog sunca. Mirisom mi kaže da mogu opet snažno udahnuti, napuniti pluća i s velikim osmjehom kreniti naprijed...
Sretna sam što je ove godine proljeće zamirisalo ranije...
Post je objavljen 05.03.2007. u 22:01 sati.