Marketing
Asocijalci jedni obicni !!!
Ovih dana me je ne jednom za jezik povukao dio napisa u jednom postu i jedan post rado mi citane blogerice, gdje sam krenula u komentar na njezin post, a onda shvatila da cu prijeci pettisuca rijeci koliko moze u komentar stati - osim toga nije u redu pisati POST u polje za komentar na necijem blogu, pa cu to uciniti ovdje.
Tema - STVARNOST VEZA PREKO INTERNETA - ILI - JESMO LI ASOCIJALNI AKO ZIVIMO U VIRTUALNOM SVIJETU. Da malo pojasnim - u ovom postu cu pisati o vezama koje spadaju u domen ugodnih i udobnih, nadahnjujucih poznanstava koji se ponekad pretvore u prijateljstva i o vezama koje vremenom postanu ljubavne veze. Iskustva imam napretek - sedam-osam godina intenzivnog chatanja na servisima ICQ, AOL i YAHOO. Hrvatski chat environment necu elaborirati, tamo sam na jednom od poznatih servisa bila vrlo kratko. Moji kontakti su se odvijali po cijelom svijetu i nabrojat cu samo neke - USA - Reno, Nevada - umirovljena profesorica engleskog koja ima jednu kcer udanu u Japan, a drugu u Belgiji i pati za unucicama - jako smo puno raspravljale o religijama i duhovnosti i jako je aktivna u Ligi za borbu protiv raka, volontira pri ustanovama koje promicu zdrav zivot i drzi predavanja o stetnosti pusenja i alkohola. South Dakota - umirovljeni policajac od tad 77 godina - biker koji voli rhytm&blues and ragtime i ima tri kceri bikerice i hrpu unuka kojih sam isto imala slike - svi su redom bikeri i idu cesto na smotre, koza, zakovice i veliki motori a zadnji koji je magarac (jedan od supruga) mora voziti trailor s klincima unutra i svim potrepstinama za klince- taj tip mi je rekao da zabranim kceri slusati Eminema zbog nakaznog vokabulara koji zagaduje mozak. Ft Laudersdale, Florida-inzinjer strojarstva koji je bio clan tima projektanata Raptora-22, a sad ima vlastiti projektni biro, kcer na medicini i sina na informatici i mnostvo pouka kako se kao samohrani otac hrvati s pubertetlijama i ostati zdravog razuma - jako mi je pomogao savjetima i poslao prijevod na engleskom hrvatske himne, satima smo raspravljali o politickim procesima u Evropi i USA od WWII naovamo i uporno je ispravljao moj los engleski i ucio me frazama - prijetio se da ce mi ispostaviti racun za to LLLOLLL. Nashwille - prebogati u trecem narastaju obiteljske love doktor biokemije, donator i mecena, profesor na prestiznom sveucilistu - na zalost mislim da vise nije ziv, pricali smo preko dvije godine, zadnji put smo se culi pred njegovu opseznu sve ili nista operaciju i pokusaj rjesavanja brzo napredujuceg metastaziranog raka - on je ironicno komentirao da sav njegov novac ne moze spasiti sestru alkoholicarku i izljeciti njegovu bolest. Nadalje - Francuska Guajana - inzinjer koji je radio na projektu Ariane - ESA ima tamo lansirnu rampu o cemu btw koga zanima moze vidjeti ovdje i ovdje i s kojim mozete pricati do besvjesti i u svako doba dana i noci jer ne moze nikad spavati. Nadalje - Norveska - distributer u trgovini oruzjem - cist normalan tip osim sto je nalik u svemu na mog bivseg muza, samo u plavoj varijanti. Sweden - mladi covjek koji je zivio negdje na selu Bogu iza nogu, mastao da posjeti Oslo i imao zaprepascujucu visoku opcu naobrazbu i ukus izbrusen do perfekcije - jedan od onih cudaka koji razumiju Ibsena i vole ga. Japan - udavaca u Hrvatsku za IT inzinjera, profesorica klavira koja je radila kao ekspert na zavrsnoj obradi pred isporuku za tvornicu glazbenih instrumenata i bila vise nego zainteresirana za hrvatsku kulinarsku scenu i djecje price. Izrael - nas covjek koji zivi tamo vec niz godina, ispalo da imamo hrpu zajednickih poznanika, ista smo struka, imali smo za mene par dobrih poslovnih aranzmana koje mi je covjek nasao ( ja sam ovlasteni sudski vjestak u gradevinarstvu ) , kabalist i vrsni poznavatelj alternative i knjizevnosti uopce. Nizozemska - bracni par desetak godina stariji od mene - luuuudo dobro izgledajuca mama i veeeeliki buci buci buci lakse preskocit neg zaobic al jako simpa izgleda kao viking tata - on sef osiguranja u Shellu, ona manager za medicinski tretman u nekoj ustanovi koja (mal)tretira poslovne ljude pri obaveznom godisnjem pregledu i procjeni... Oboje voze velike motore i vole izlete nedjeljom, zajedno su od srednje skole - vidjela fotke i dobro se nasmijala. Vidjela fotke njihove kuce i uopce se nisam nasmijala - imam utisak da je sve dizajnirano do perfekcije - a takvi su. Svake godine dolaze u Hrvatsku na godisnji i kane kupiti kucu negdje kod Vodica. Otkaceni i pametni, takoder vole klasicnu glazbu i oboje chataju svatko sa svog racunala u radnoj sobi u isto vrijeme. Kad govorimo o bracnom chatanju sa dva racunala u isto vrijeme - bracni par iz UK sa cetvero klinaca, vatreni pobornici prava zivotinja i imaju u kuci cetiri psa i dvije macke - i petero djece. On je inzinjer strojarstva koji radi u luci, ona je profesor defektologije. Aktivni clanovi PETA-e i veliki putnici sa svom klincadijom u velikom Caravanu gdje god se odrzava neki prosvjed ili akcija. Da ne zaboravim - jedno dijete je usvojena indijska djevojcica iz sirotista. Na Islandu sam pricala sa tipom koji je me uvjeravao u prednosti homeopatije i alternativne medicine, pogotovo kad je rijec o posebno tretiranoj vodi, lud je za svjetskim mitologijama i izmijenili smo dosta materijala kroz file transfer- i on je zavolio Ivanu Brlic Mazuranic, pleo je kosu u dugacke ride pletenice i imao decka koji je bio uspjesan zastupnik za Herbalife. Iz Londona sam par godina pricala s tipom koji me je zvao Snjeguljica i kojem je mati Nigerijka a otac Skot i koji je bio fetisist na svilene zenske carape, nakon ocitovanja namjera dobio od mene po tamburi, otisao na ignore, pa se javio pod drugim nickom i jako smo dobro mjesecima caskali dok nije skruseno priznao tko je - onda je vec bilo kasno da ga otkantam, jer sam upoznala i njegovu drugu normalnu stranu - tip je izvrstan glazbenik (alternativna elektronska glazba) koji pise glazbu za ponudace - filmsku i tv industriju, poslao mi je nesto materijala, a ima i izdano jedno autorsko djelo koje se moze kupiti online - i profesionalni fotograf freelancer - od toga zivi u preskupom Londonu, pa zakljucujem da mu dobro ide. U Njemackoj sam imala tipa koji me je prvotno kontaktirao zbog nicka - TYCHE - i bio je strastveni gamer - zvao me je u klan - igralo se Dungeons and Dragons i kojem nisam mogla objasniti da nemam vremena za igranje, radim deset sati dnevno za prezivljavanje i jos me cekaju zadace za pregled, pravljenje rucka i ciscenje kuce. Ali smo fino pricali - on je bio manager u IT developerskoj firmi i imao pregrst vremena na raspolaganju i nimalo vesa za peglanje. To su samo neki od primjera. Dakle - dosadno nije bilo ...
Prenosim djelomice svoj komentar sa gore navedenog posta, da se ne ponavljam:
"Ovako- ZASTO uopce drustvene kontakte koji se odvijaju na internetu valorizirati manje vrijednima od STVARNIH? Za mene su oni jednako stvarni. Sredinom i koncem devedesetih sam aktivno chatala na ICQ imala stalnu bla bla ekipu diljem svijeta-USA, Canada, Norway, Netherlands, Island, Sweden, UK, Germany, Izrael, Japan, French Guajana (o, nije to bio netko s kosti u nosu nego inzinjer koji je radio na pisti lansirne rampe projekta Ariane) - tad jos nije bilo svakojakih klipana na internetu i recimo da je to bio zabran u kojem se kretala odabrana grupa ljudi. Kasnije se svatko dovukao i kvaliteta kontakata se zadrzala na onima abroad koje sam upoznala prije-ovo govorim na temelju ono malo chatanja s Hrvatima na drugim medijima. Ja nikad nisam mijenjala svoj nick i zapravo sam odustala od bilo cega osim ICQ i yahoo kad se pojavo nick istog imena koji je pravio budalastine na jednom od hrvatskih chatova gdje sam obicavala doci zbog legice iz Zagreba. MOzete reci da je to velik problem, ali ja se nisam osjecala NITI NAJMANJE lose zato sto se SVI moji drustveni kontakti odvijaju na NETU. Ne mislim da je to manje vrijedno nego li sjediti u nekoj birtijestini ili slasticarnici pa caskati. A nisam ja kriva sto mi vise pase caskati s nekim tko je preko pola svijeta nego s nekim iz ulice - puki slucaj. Ljudi koji smatraju druzenja na netu ovisnoscu i drze da smo mi ASOCIJALNI zapravo su masili bit socijalizacije u ljudskom drustvu kao takve - bitno je KOMUNICIRATI kvalitetno - hoce li to biti putem tipkovnice ili price u kaficu - nebitno je. Osim toga, na ovaj nacin je lakse iz kvantiteta izdvojiti kvalitet i profiltrirati stvarno dobre i prave ljude - nisi osuden na Baricu s posla samo zato jer te cudna igra slucaja natjerala da provodis s njom osam sati dnevno i nemas drugog izbora pa ispada da ste PRIJATELJICE...Blog je takoder jedan od nacina pronalazenja osoba koje imaju slicne afinitete i profiliranja kontakata u skladu s NASIM afinitetima-ne vidim uopce u cemu je problem- razvoj tehnologije je samo otvorio jednu novu mogucnost drustvenih kontakata.
Dodala bih - ljudi koji dijelom ne zive u virtualnom svijetu to nikad nece razumjeti. I tesko mi je prihvatiti kritiku da internet otuduje i razdvaja ljude - naprotiv - mislim da internet spaja ljude i daje siroke mogucnosti odabira... Pogotovo ako ste u stanju komunicirati na vise jezika - mogucnost odabira se multiplicira. I nemojte mi spominjati mogucnost zlouporabe - ta ista mogucnost postoji i u stvarnom zivotu, a ako ste pametni, onda i nakon deset minuta price vidite s kim imate posla i nema daljnjih problema. Jedini realan problem se dogada kad su u pitanju "nepametne" osobe, naivci i maloljetne osobe na koje internet moze imati los utjecaj, ali to je tema za sebe-duznost je roditelja napraviti odgovarajucu softversku konfiguraciju racunala gdje ce djeca imati blokiran sadrzaj koji nije za njih. Ili ako roditelji sami ne znaju - nek plate nekog tko ce im to napraviti...
Problem je sto temu internetskih komunikacija u socijalizaciji i drustvu cini se elaboriraju ljudi koji nikad nisu sami bili dijelom virtualnog svijeta, nego svoje teze postavljaju temeljem nekolicine posjeta chat sobama i knjiskom sterilnom pristupu materiji. Problem je, s druge strane, sto temu internetskih komunikacija elaboriraju isto tako i ljudi koji NIKAD nisu sami iskusili sto to znaci jer su lijeni uciti i ne znaju se sluziti racunalom niti za osnovne potrebe, pa takvu vrstu kontakata a priori proglasavaju negativnom i drze da internet ljude odvaja od STVARNOG ZIVOTA. Sto je stvarni zivot zapravo? Sjediti u zadimljenoj birtijestini i cugati dok KOMUNICIRAS? Sjediti u skupom restoranu i trositi ono malo love dok ti klinci ili roditelji trebaju svaku kintu? Prepustati mladariju da se zabavlja i baulja "Pijanom promenadom" kao sto je to slucaj u Osijeku i loce, bolje nego da sjedi za racunalom i mozda usput nesto nauci? Jesam li ja kao single mati trebala svaku drugu vece visiti vani u potrazi za drustvom bolje nego imati daleko bolji izbor online i obaviti sav kucni posao uz caskanje na racunalu i zbilja odmaranje nakon dugog radnog dana? Ionako sam pozalila svaki odsutni sat od kuce jer mi je kci ostajala sama vise nego sto sam ja to zeljela - ali tad sam to MORALA jer nisam imala drugog izbora - kad je o poslu rijec nije se pitalo.
O tome kako sam Gazdu upoznala online - to sam vec pisala i to ste mogli procitati u jednom od mojih proslih postova.
Kad je dakle rijec o prijateljskim kontaktima koji se trebaju pretvoriti u romansu imamo specifican slucaj - to se recimo naposljetku i dogodi, ushiceni smo i sve je to lijepo. Dok traje. A veze koje nisu zasnovane na nekim dubljim pretpostavkama nego sto su tjelesne brzo izblijede - svi mi znamo da u vezama passion brzo nestane, leptirici u stomaku i "vatromet" isceznu poslije nekog vremena. Nije to nikakav problem same veze kao takve i znak da ste odabrali pogresnu osobu - rijec je o jednostavnom bioloskom imperativu - feromoni i hormoni rade svoje i tu ne mozemo ama bas nista. Sukladno tome - ono sto vezu cini dobrom i odrzava je na duze staze je zapravo sasvim nesto drugo - necu niposto reci da tjelesna komponenta nije vazna - ooo dakako da jest, ako to ne valja, nista drugo nece stimati.
Ono sto vezu odrzava cvrstom je zapravo samopostovanje i postovanje druge strane, odgovornost prema samima sebi i drugima, prilagodavanje do odredene razumne mjere, razumijevanje druge strane i SLUSANJE, intelektualna slicnost, slican smisao za humor, lojalnost jedno prema drugome i prijateljstvo. Da biste to preispitali i osigurali morate RAZGOVARATI s nekim. Danasnje drustvo je cini se u svom ubrzanom ritmu izgubilo sposobnost razgovora i preovladava buljenje u tv i konzumiranje smeca. Koliko parova si moze u stvarnom zivotu priustiti sat dva razgovora svaki dan? A to je temelj dobre veze. A upoznavanje putem interneta i nije nista drugo nego razgovor ... svaki dan. I stvaranje korisne navike, da kad ljudi jednom i pocnu zivjeti skupa - nastavljaju razgovarati i to je jedan od vaznih rituala svakodnevice. Ljudi u vezi moraju biti ne samo seksualno, nego i intelektualno zainteresirani jedno za drugo. MOraju se dakle ne samo tjelesno , nego i mentalno svidati jedno drugom. U onom sto vecina kriticara zove stvarni zivot, nasuprot virtualnom svijetu, tjelesna komponenta preovladava i cesto ostale komponente nemaju priliku razviti se do te mjere jer nema vremena. Kad cetiri godine pricate online svaki dan sat dva i vidate se samo vikendom - vjerujte mi, ako ostanete zajedno i trajno se nakon toga vezete - to je dobar znak da postoje visoke podudarnosti u osobinama koje su vazne za zajednicko funkcioniranje.
Prema tome - naviknimo se smatrati online komuniciranje samo jos jednim vidom komunikacije koji ako ga iskoristite na pravi nacin moze biti na dobrobit, a ako ga koristite na pogresan nacin - moze postati izvor problema - bas kao i svaka stvar u stvarnom zivotu.
Nasu kolegicu blogericu mozete pogledati na SmartTV gdje ce kao gost danas u 20.00 h elaborirati ovu temu...
Post je objavljen 05.03.2007. u 10:52 sati.