Tebi, koji me iskupljuješ, dajem na dar pitanje: Hoće li mi (mjesto iskrenog kajanja) išta vrijediti beskrajan sram koji me se sprema ugušiti?
Onog konačnog jutra čija će zora otprhnuti lažne ptice pjevice s mog prozora.
Onog konačnog dana kad me neće zapeći znoj teškog stvaranja.
One konačne večeri kad modrina noći neće sklopiti oči pred ljepotom Smisla.
Tebi, koji si mi podario Iskupljenje, darujem svoje slabosti, strah i (umjesto kajanja) obraze žarke od srama što Te ne bjeh dostojna.
Post je objavljen 05.03.2007. u 11:47 sati.