Marketing
Neda mi se umrjet
Jednostavno neda. Živciraju me neki ljudovi. Umaraju me. Pa mi se ni crknit neda. Pred manom je 5 dana učitelja koji će mi sisat mozak, "prijatelja" koji samo seru. Al nije samo škola u pitanju. Van neizlazim. Zašto? Kad izađem nađem se u nekom malom društvu koje nezna štaće samo sa sobom, dosađuje se na javnom mjestu i bezuspješno pokušava malo popraviti svoje zajebane živote. To nije jedino društvo. Al u našoj maloj vujojebini imaju 3 vrste društva. Prvo, dosadnjakovići s lošim smislom za humor i zabavu. Drugo kriminalci, koji kradu, razbijaju, deru itd. itd. I umišljeni zalizani ljudovi koji se sami sebi dive. Ja ne pripadam ni jednoj, a budući da nemam društva ni ženske ne izlazim van i ostajem u sjeni svoje sobe, a društvo mi prave cimeri koji imaju svoje mrežaste stanove u svakom kutu moje sobe i s kojima sam bolji neg s većinom ljudova u svojoj pripizdini. I tako sve rezultira prekomjernom dozom dosade koju trpim samo da nebi bilo još i gore (tj. dosadnije). Počeo sam učiti programski jezik C++ (za većinu koja se u to nekuži: u tom se prave programi), i ide, al to mi nemože ispunit svo "slobodno" vrjeme. Pokušo sam napisat strip, jer super crtam, al neam ni priče, ni motivacije, pa je to brašno od kojeg nema kifle. I tako, najbolji fendovi su mi trenutno Reality, jedan čoban što mu rješavam životne pribleme i jedan likus što isto programira. Al nemam se s ničim bavit za svoju dušu. Pa se osjećam prazno.
Unreal
Post je objavljen 05.03.2007. u 10:21 sati.