Problem ove države je što smo premali pa nitko nas ne shvaća ozbiljno. Trebamo nešto što će zgrabit američkog orla za glavu i slomit mu vrat. I ne samo ljutog američkog orla nego i dvoglavog albanskog orla, bijelog poljskog orla, plosnatog njemačkog orla, loše nacrtanog rumunjskog orla, "sliči rumunjskom" moldavskog orla, zlatnog meksičkog orla, zmajolikog ali prijateljskog austrijskog orla, par orlova iz Gane i jednog iz Nigerije.
Popularnost orla na nacionalnim simbolima nije slučajna već proizlazi iz kaotične geopolitičke situacije koju sam već spominjao u prijašnjim postovima. Gruba je istina da sa nakon burnih 90-ti i raspadom SSSR-a, Jugoslavije i Čehoslovačke broj država je debelo premašio broj životinjskih vrsta (lošoj situaciji nije pomoglo ni odcjepljenje Solomonskih Otoka od UK-a).
Država ima oko 180 (nitko ne zna točno) a životinja ja mogu nabrojati oko 50 ali mislim da ih ima još maksimalno 20-tak. Istina je da nisam brojao ribe kao životinje jer one ne udišu zrak. Kad bi brojao ribe onda bi morao i gljive, a sa gljivama nikad ne znaš. Kad se svađam sa prijateljem na temu "Šta je gljiva? Biljka il' životinja?" to uvijek završi sa fizičkim obračunom. Ja jednostavno ne želim prihvatit njegov glavni argument da "nešto što može postojati na drveću, siru i nožnim prstima mora da je alien i zato je gljiva životinja". Malo jesam tvrdoglav ali mu je argument priglup.
I što sad? Da li da smanjimo broj država ili genetski stvorimo nove životinje?
Neki kažu da treba prihvatit ribe kao životinje ali je to preradikalno, izigravanje Boga genetskim inžinjeringom čini mi se kao sigurnija opcija.U devedesetima kad smo mi trebali birati životinju za nacionalni simbol sve su već bile zauzete. Ipak nije sve tako crno, Hrvatska ima svog aduta za borbu. Put prema potpunoj dominaciji u zoologiji i heraldici je širom otvoren.
A tko kontrolira heraldiku, kontrolira svijet - to barem svatko zna.
Vrjeme je da prihvatimo tu životinju kao nacionalni simbol i istetoviramo je na ramena vojnih ročnika.
Riječ je o čovječjoj ribici (za prijatelje Proteus anguinus) toj ljigavoj endemskoj vrsti koja nas je stavila na kartu biološke raznolikosti. Možda izgleda kao da se evolucija našalila kad je stvarala ovu bljedoliku nakazu, ali je moramo prihvatiti jer je naša.
A pošto ovaj blog promiče toleranciju na svim segmentima društva ponudit ću i kreacionističko objašnjenje nastanka čovječje ribice:
Jednostavno se dogodilo.
Postanak je bio u tijeku.
Oblikovani su kontinenti i oceani.
Stvarane su ptice, gmazovi, sisavci.
Bilo je dosta posla i onda dok nitko nije obraćao pozornost...
...PAF! Zalomilo se.
Čovječja ribica je i instant cool u zoološkim krugovima. Svaki mladi hrvatski znanstvenik koji radi u inozemstvu vjerojatno imata par ispranih majica sa slikama čovječje ribice i ludim, šovinističkim natipisima tipa:
Proteus anguinus - Penis maximus.
Ali kako bi naš junak, skromna čovječja ribica, pobijedila razmahanog američkog orla? Možda izgleda cool na majici dok svojim oblikom i natpisom ispod sugerira veličinu spolovila spolovilo, ali kad treba stati u ring koji su njezini aduti? Ja uvijek volim rješavati probleme sa životinjama u Pokemon ringu. (najbolja stvar poslije borbe pjetlova). U Pokemon ringu stvari su jasne:
Ash Ketchum baca kuglu iz koje izleti orao.
Ja bacam svoju iz koje izmigolji čovječja ribica.
Orao zamahne krilima i stvori tornado.
Ribica se crvoliko sklupča i izbjegne tornado.
Orao je ugrabi u kljun i proguta.
U tami orlove probave ribica je došla na svoj teritorij.
Počinje svoje prljavi ples.
Duboko u utrobi orla rukicama prevrće crijeva.
Orao pada na pod i umire u grčevima.
Ribica izlazi iz poluprobavljena iz orla i pleše svoj pobjednički ples.
Nije lijepo za vidjet, ali mi suza krene kad si zamislim scenu.
Suza ponosa.
Post je objavljen 05.03.2007. u 10:46 sati.
