Marketing
Malo ljubavne poezije....
Nećemo piti iz te iste čaše
Nećemo piti iz te iste čaše
ni vodu, a ni slatko vino, niti
ljubiti se u rano jutro naše,
ni navečer kroz prozor motriti.
Ti dišeš suncem, mene luna plavi,
ali u jednoj živimo ljubavi.
Uvijek je nježni prijatelj sa mnom,
s tobom je vedra prijateljica tvoja.
Ali ja shvaćam strah u oku tamnom,
i ti si krivac moga nespokoja.
Mi susrete odužujemo svoje,
a mir naš sačuvat suđeno je.
Tvoj glas u mojim pjesmama se vije,
u stihovima tvojim lebdi moj dah.
O, ima plamen kojega ne smije
dotaknuti ni zaborav, ni strah.
I da znaš kako sad privlače mene
te tvoje usne suhe i rumene.
ANA AHMATOVA
Pravu nježnost pomiješati nećeš
Pravu nježnost pomiješati nećeš
ni sa čim, ona je smjerna,
i uzalud mi brižno krzna mećeš
na grudi i ramena.
I uzalud si na riječi pokoran,
pripovijedaš o ljubavi prvoj,
kako ja znam svaki taj uporan
i nezasitan pogled tvoj.
ANA AHMATOVA
Samoća
Ne sjećam se više
niti jedne ulice.
Ne pamtim ni ljude.
Samo kretanje, trk,
veliku maglicu koja klizi.
Tvoje tijelo:
hodala si,
jedini emisar tome danu,
mrkva za magarčinu.
Tvoje riječi:
kao ljuštenje kukuruznih klipova,
kao poljoprivredni radovi,
više puta u godini,
i tada lagane i neizbježne
poput kose dok pada
za šišanja.
Ti si bila osobito lijepa,
kao dosadna metaforika
otpadanja i uvenuća.
Ti si bila elegantna i jedra
kao debeli polumjesec
na noktima palčeva.
Ti si bila,
sad si mrtva,
umrla si nema te
nema.
TOMISLAV BOGDAN
Ja se tebe sjetim tek katkada
Ja se tebe sjetim tek katkada
i tvojom se ne zanosim sudbom,
ali s duše pečat mi ne spada
beznačajnoga susreta s tobom.
Kraj crvenog doma tvog prolazim,
nad tom mutnom rijekom se crveni,
ali znam ja kako gorko gazim
spokoj tvoj u suncu obliveni.
Nek' se nisi nad mojim usnama,
moleći za ljubav, nikad svio,
neka nisi ni zlatnim pjesmama
muku moju ti obesmrtio, -
ja budućnosti tajne lovim,
gatam s večernjim plavim dobom,
i predosjećam taj susret novi
neizbježni susret s tobom.
ANA AHMATOVA
Post je objavljen 04.03.2007. u 22:36 sati.