Lutaj, Ti sto nemiri su tvoj put
Zasljepljen trazenjem ne vidis me pored sebe...
Zaludu su moje molitve i zrtva na svetistu Bogovima...
Tvoj put skitnice te okovao...
Zaludu odjekuje samotni glas mojih usana
U zamoru zabluda necujes ga...
Lutaj, trazi izmedu tisuca
Ja sam samo jedna, zaboravljena... u sumi uspomena...
Zaludu otvaras dusu pred tudim vratima
Ja sam kao ti, jedina koja ce te razumijeti...
Sagni svoj pogled prema dnu mora
U njemu su neistrazeni svjetovi...
Dodirni ga na cas pogledom, More ce procvjetati Svemirom
Andromeda biti nas dom...
Stani lutalice na cas pred mojim likom
Obrisi suzu, pokloni mi osmijeh u prolazu kroz zivot...
Vrati mi san, ja sam sanjalica
Ne mogu dalje bez snova...
Nada 03.03.2007
"Kad sam osjetio da sam se, proganjan od sudbine i ponizen od nje, odao poricanju svoje vrijednosti, ja sam, utucen od svojih nevolja, klonuo duhom.
F. M. Dostojevski - Bijedni ljudi
Post je objavljen 04.03.2007. u 21:55 sati.