Marketing
Priroda, ljepota užitka...
Najprvo zahvala svima koji su mi ostavili ovaj, za mene popriličan broj komentara.
Želim napisat post, a ne znam što da napišem, zaista.
Danas sam ajd bolje volje nego proteklih dana. Bio je lijep i topao sunčan dan pa sam sa starcima otišla malo udrugi grad, uz more, na šetnju. Moram priznati da mi je godila promjena okoline a šetnja uz more mi je tako godila da je to nemoguće opisati.
Poželjela sam da odem na neko mjesto gdje nema nikoga i da sjedim u tišini promatrajući površinu mora kako upija sunčeve zrake. Da mi lagani povjetarac prolazi kroz kosu i da sve miriše po aromatičnim primorskim biljkama. Eh, da mi je to... Samo na jedan dan da se maknem od sviju, da sam sama sa sobom da čujem samu sebe kako razmišljam i da uživam u beskrajnoj tišini, tišini u kojoj se ne bi čulo ništa do li mora i povjetarca.
Čim sam se vratila u svoje šugavo mjesto takoreći u samu šumetinu Gorskog kotara, počela me boliti glava i opet me počeo «hvatati» neki čudan osjećaj. Kao da me nešto guši. Vjerujte da kuda kod uperite pogled vidite samo planinu kako se uzdiže iznad vas, i vas bi također gušilo.
Evo ga, ipak sam nešto napisala.
Do sljedećeg posta... pusa!
Post je objavljen 04.03.2007. u 20:42 sati.