Marketing
last night I made acustic love affair with the moon
/putovanje kroz zvukove, sjecanja i boju/
odlazak. nestanak. potpuni. iluzija postojanja. brisanje. stapanje sa nicim. osobna duhovna muzika. u pozadini. jedino sluh. jos jedino sluh. isparila materijalizacija. nepostojanje mogucnosti dodira. palipus in memoriam. zvuk. zvuk i mjesec na sisi.
kao san.
isprepletene niti svjetlosti na jastuku. pokusaj shvacanja svijeta kakav jeste i istog trena shvacanje da ne treba pokusavati. jedino shvacanje je ovo sad, trenutno. ruzicasta boja zvuka u odlasku pribranosti dodira sa realnoscu. kad materijalizacija nestaje pa se vraca poput inspiracije, zivotne. poput smrti, nakon cega dolazi radjanje. ciklusi.
nekoliko sati prije vodili smo razgovor na rubu. zajednicko trosenje vremena. slusam te a nista te shvatila nisam. zapravo, cak te nisam ni slusala, samo sam te gledala. pa cak i ako sam te gledala nisam vidjele tebe. odsutnost. samo sto tad kad sam te gledala, a nisam te vidjela, i nisam te slusala, nisam nista ni razmisljala. inkoherencija. moze li takvo stanje opravdati cinjenicu mog beskorisnog postojanja u vecini slucajeva? monotonost. jednakost tonova. jednakost. nesto sto je isto.
sad kad razmisljam o nasem "nerazgovoru" iznenada cujem jak udar bubnjeva. prepad niodkud. ulijevanje nade u obliku akceleracija. opet zvukovi. prodor do samog centra izjednacavanja sa stanjem duha. manjak inspiracije, one zivotne ali je radjanje zvukova tu. nesto novo.
ugledah ruzicasti pun mjesec. grudi, koljeno, boje u tami. mjesec i ja.
potpuna lagodnost otjerivanja te, prije nekoliko sati dozivljene, scena gdje u prvom kadru necije lice ispusta rijeci u eter.
sad sam sama. lagani osjecaj postojanja. povratak u boji. ljubavna afera sa mjesecom
lagano hodanje na prstima. ponovno zabiljezavanje, vec sutra tamo nekog trenutka, jednim klikom. zgrada sa sedamnaest stanova. psssssssst. bit cemo tihi, mjesece ti i ja. ahmmmmm….
i evo, sjetih se. la luna me sta mirando. konacno se desava taj momenat mog vizualnog stapanja sa mjesecom. sutra ce moj virtualni svijet dobiti smisao. o svemu sam pisala ali najmanje o luni que me sta mirando. iduci smisao ce biti kad se na mojoj virtualnoj stranici objelodani i ta pjesma. trebam samo biti strpljiva. spontanost ce mi pruziti taj momenat bas onda kad se bude trebao desiti. ne zelim nista planirati, nista osmisljavati. treba samo pustiti.
mozda i ludim. vec neko vrijeme sam ubjedjenja da ljubav prema ljubicastoj boji dovodi do ludila. moje dvije prijateljice imaju sve u ljubicastoj boji. ja ih volim. volim pratiti tok njihovih misli dok satima bez predaha pricaju.
neku vece smo pili bourbon. prvi put u zivotu sam probala bourbon. sjetili smo se i tom waits-a. idem sad naci tu stvar i provjeriti dosljednost tvog glasa.
trebam naci odgovarajuce termine. postoje neke rijeci koje jos ne znam prevesti sa stranog mi jezika na moj vlastiti i vice-versa. ta cinjenica me ne plasi. jedino sto cu vrlo cesto ostati neshvacena. uostalom, shvacaju li svi jednako, dobro osmisljene fraze? sa takvim stavom bolje je ostati sam. prijeci na nesto drugo. bas kao sad.
veoma kratko je trajao ruzicasti mjesec.
i nije bas bio ruzicast, ali ja sam ga takvog htjela vidjeti. znam, reci cete mi, pa to je samo bila pomrcina mjeseca, budalo. ali se uvijek dovodi u pitanje individualna percepcija. mozda smo jos jedino tu slobodni. sve do trenutka dok ne pocnemo traziti prave termine da opisemo svoju percepciju. i konacno kad se usudimo opisati rijecima nasu percepciju, boja naseg glasa vibrirat ce u zraku i dolaziti u varijabilnim zracnim valovima do necijeg cula sluha. a taj neko ce opet imati svoju interpretaciju onog sto je cuo.
jedina jednakost u svemu je cinjenica da je svacije culo sluha fetusnog oblika. i da kad smo bili u fetusnom obliku zapravo smo bili jedini organ, organ sluha koji je plovio u vodi, i do koga su svi signali dolazili putem zvucnih valova. jedina varijacija na tu temu je uho u pravilnom polozaju ili uho naopacke. pa kad se konacno rodi irena, ne dobije ime irena nego irina, zato sto se rodila naopacke. boja glasa kad izgovaras irena nije isti kao kad izgovaras irina. to se zove rastavljanje slozenog titraja na zvucne spektre. poput spektra boja.
kompliciram, ali svejedno slutim da sve ovo ima veze sa cinjenicom sto sam vidjela mjesec u ruzicastoj boji.
ruzicasti sum (pink noise/rosa rauschen) je slican bijelom sumu, ali mu snaga na visim frekvencijama pada sa 3 dB po oktavi, kako bi se na cijelom tonfrekvencijskom podrucju dobila jednolika snaga suma.
o jednolicnosti vec nesto razmisljah, pa sam prema tome imala i ruzicasti um u momentu kad je bijeli mjesec zaista bio ruzicasti mjesec. koja varka percepcije! sintonizacija sa mjesecom. klasicna ljubavna afera. jos kad se uzme u obzir da brzina sirenja zvuka ovisi o temperaturi zraka. vruce mi je. skinuh se gola i legoh u fetusnom polozaju.
kad sam bila mala 
gledala sam mamu kako plese uz ovu stvar i bila ubjedjena da plese samo zato sto ima veselog, zelenog skakavca u rukavu. jer, zapravo sam je samo tuznu mogla potpuno dozivjeti .
i posto mi je sve tako povezano sa zvukom veceras, na kraju me samo jedno zanima.
zelim materijalizirati vristanje david bowie-evog glasa na mom uhu
neka se prelije sad po mom tijelu u fetusnom obliku. vristanje na uho kao uokvireni fetus in naturalibus.
jer u svakodnevnom izoblicavanju ruku insinuacije su bespotrebne, uocljive kretnje. onda kad su ciste i jasne misli prisutne i svjesnost da svaki sekund i minut u protoku vremena nije repeticija pa cak i kad se ponavljaju svakodnevne slicne radnje. ni jedna od njih nije ista, niti smo mi isti.
i zato zelim da me sutra bukvalno shvati kad po uzoru davidovog glasa budem materijalizirala svoj glas po njegovom tijelu vristeci mu na uho iste rijeci:
Oh no love! youre not alone
No matter what or who youve been
No matter when or where youve seen
All the knives seem to lacerate your brain
Ive had my share, Ill help you with the pain
Youre not alone
Just turn on with me and youre not alone
Lets turn on with me
Gimme your hands cause youre wonderful
Gimme your hands cause youre wonderful
Oh gimme your hands
Post je objavljen 04.03.2007. u 18:55 sati.