Bila sam jučer na duhovnoj obnovi. ... Krenula sam i naravno fulala stanicu, pa sam
morala jedan dio pješačiti uz cvokotanje moje kćeri kako sada mora puno hodati jer ju nisam htjela poslušati..
Kišica je padala, a ja sam bila histerična. Nekoliko puta sam se mislila okrenuti i vratiti kući. Onda sam
zaključila da su to iskušenja i nastavila dalje kročiti svome cilju. I onda kada je sve to počelo bilo mi je prekrasno.
Toliko ljubavi i radosti na jednom mjestu, toliko zahvala i slavljenja Gospodina.
Ma nemam riječi. Ljudi dragi i prijazni... Kada bi tako bilo u svakodnevnom životu.
Da jedni druge gledamo sa osmjehom i ljubavlju, da pomažemo jedni drugima
znanima i neznanima. Koliko bi ovaj svijet bio bolji i ugodniji za živjeti.
Sve bi to bilo moguće kada bismo se prepustili Gospodinu da nas vodi, kao što smo
Mu se prepustili jučer. Prepustimo svom Gospodinu naša srca, duše, misli i naše
cijele živote. Gospodin će sve okrenuti na dobro onima koji mu vjeruju. Tako je bilo
i jučer. Gospodin je okrenuo moj tmuran i histeričan dan u jedno prekrasno druženje
gdje se u svakom trenutku osjećala Njegova prisutnost ljubavi i mira.

Post je objavljen 04.03.2007. u 17:18 sati.