Marketing
Nedjeljna misa
Bio sam jutros na misi. Odlučio sam otići na dječju misu, jer ona me stvarno nekada zna nasmijati i oraspoložiti. Ove nedjelje bilo je malo drugačije. Nisam se smijao, ali sam počeo razmišljati…
Umjesto propovjedi bio je mali, kratki igrokaz djece koja su to pripremila na temu evanđelja. Svatko je imao svoje probleme; netko je bio hrom, netko slijep, netko je mucao, netko je bio lijen, ovisan o internetu, usamljen… i svi su bili nezadovoljni jer nisu mogli ništa promijeniti i učiniti. Bili su usamljeni u svojim bolima i svojim teškoćama, sve do trenutka kada nije utrčao jedan dječak vičući kako je sretan. Govorio je kako ga Isus voli, i kako svatko ima priliku upoznati Isusa i zatražiti Ga za pomoć. Neće Isus doći i pomoći ti u lijenosti, ili platiti tvoje račune za Internet, On će doći da ti pomogne da se popraviš, On će doći da te zagrli da nisi sam i usamljen, da ti je lakše prihvatiti stvari koje ne možeš promijeniti. On samo tiho pita: „Što želiš da ti učinim?“, na tebi je samo da odgovoriš i vjeruješ da će tako biti.
Nakon toga došla je molitva vjernika, koje (formalno) nije bilo. Župnik je pozvao djecu koja imaju hrabrosti da izađu van, okrenu se prema Isusu i kažu što oni žele od Njega. U početku djeca nisu htjela izaći pred ljude i govoriti, ali župnik nije odustajao… nakon nekog vremena prvo dijete je izašlo van. „Isuse, daj da moj tata provodi više vremena sa mnom!“, ljudi su zašutjeli. Izašlo je drugo dijete „daj da se mama i tata ponovno vole“, treće „daj da bude više ljubavi u mojoj obitelj“, „daj da moja mama ozdravi“, „neka moja baka ozdravi“,… počeli su izlaziti i svatko je hrabro rekao što je nosio u srcu.
Dječja iskrenost ponekada zna i zaboljeti. Oni ne znaju povrijediti i lagati. Oni samo znaju što im ne dostaje. Ne dostaje im ljubavi…
Ova misa nije nasmijala ljude, nije ih zabavljala, nego im je rekla istinu – istinu preko dječjih usta.
Post je objavljen 04.03.2007. u 17:01 sati.