I tako, gledajući djecu, gledala sam sebe, saznavla svoju desnu i lijevu polovicu, učila artikulirati obje istovremeno. Materinstvo je veličanstvena prilika za samospoznaju. Ja, koja sam od početka željela da me dijete ukine a ne da me produlji, osjećala sam da su zadaci materinstva daleko veći od produljenja. Imati djecu, to znači imati priliku da se ucijeliš i pomiriš sa posvađanim dijelovima tvog bića. Priliku, najprije, da razumiješ i prihvatiš vlastito djetinjstvo, da oprostiš davne uvrede i traume, da zacijeliš pukotine i poravnaš duboke tragove osjećaja krivnje i neuzvraćene ljubavi. Priliku, nadalje, da vratiš sve što si i ne znajući primila i što nisi dovoljno cjenila:ljubav, pažnju, strpljivost. Priliku, opet, da tu ljubav, pažnju i strpljivost koju si primila od starijih i predaješ je mlađima, pokloniš zanemarenim i podrumskim dijelovima tvog života. Ti zanemareni i podrumski dijelovi krijumčare se u neodoljivu obliku: u djeci, koju hoćeš-nećeš ludo voliš, pa tako hoćeš-nećeš moraš zavoljeti i onaj dio sebe koji je ostao nedoljubljen (ili neostvaren, što je valjda isto).
"Kad sam ga vidjela kako sjedi u predsoblju, zagledan u vrhove svojih novih, crvenih cipela koje će ga odvesti u Pariz: sam, udaljen od svih nas, potpuno svjestan i veoma, veoma star, stariji od svih nas..." tako se sjećala Azra u pismu iz Kaira. Ona je valjda prva primjetila lik koji je bolest osovila u njemu: Igor je naglo postajao stvorenje koje je učilo od sebe, koje je tiho i sabrano išlo na razgovor sa sobom, kao da ga je sugovornih zazvao da ga oslobodi zamora tuđinskih, nepotrebnih riječi.
Nisam znala da je Igor istoga dana odnio svoje igračke kod jedne SSIP-ovske obitelji privremeno useljene na deseti ulaz. Tamo je stanovao dječačić njgovih godina.
"Uzmi ih" rekao mu je Igor, "jer ja se više neću vratiti".
Avion za Washington polijetao je u sedam. Stjuardese, odjevene u žuto-narančaste haljinice, obilazile su nas ljupkim, obrezanim kretnjama, kao prohodala stabalca kajsija. Amerika u dubini učinila nam se zagasita od šuma i pusta: to nije bila vruća Amerika iz detektivskih serija, na koju smo računali. Amerika ispod nas bila je nahajna životinja. Negdje na hrptu, kroz gusto krzno, jurile su autostrade, ispaljene put juga, sjevera i zapada. No široki, polagani krajolici leđa i bokova nisu o tome ništa znali.
Post je objavljen 04.03.2007. u 14:14 sati.