PART ONE
Evy i Rick su održali svoje obećanje i poveli mene i Amandu u Egipat. Preciznije, naše odredište je bio Karnak. Prije nekoliko tisuća godina, u blizini tog grada, faraoni su počeli da grade sebi grobnice. Zato se to mjesto naziva Dolina kraljeva. Kad sam kročila tamo, bila sam, blago rečeno, impresionirana. Uživala sam u čarima tih jedinstvenih i neprevaziđenih građevina – piramida. Pitam se, kakve tajne one kriju? I kakve tajne ću ja otkriti?
Grobnica faraona Setija je ta koju je moja 'sestra' Evy kao arheolog trebala istražiti. No ja to nisam vidjela kao arheološko istraživanje. Zašto sam imala neki predosjećaj da ću otkriti nešto vezano za Andreinu? Zašto sam imala osjećaj da će se nešto tamo desiti?
Na kamenom ulazu u piramidu je hijeroglifima bilo ispisano; stranci, ulazite ovdje na vlastitu odgovornost. Znala sam to pročitati. Evy me je naučila.
A ta ista Evy nam je rekla da se ne zabrinjavamo oko toga, jer je vjerojatno postavljen zbog lovaca na blago.
''Ajme meni, Maggs'', reče Am. ''Ovo je predivno.''
Bila je u pravu. Zidovi piramide su bili ukrašeni predivnim slikama, hijeroglifima i reljefima. Zaista predivno.
Evy i Rick su, radi sigurnosti, išli nekoliko metara ispred nas. Ipak, mi smo brzi išle za njima jer ih nismo mogle dobro vidjeti. Unutrašnjost piramide je bila neobično mračna.
No u jednom trenutku, Am i ja smo zastale i raspravljale se da li je bolji Crucio ili Imperio. Kad smo se na kraju složile da je Avada Kedavra ipak najbolja, shvatile smo da smo potpuno same u mrklom mraku. Evy i Ricka više nismo mogle vidjeti. Dozivale smo ih, no nitko nije odgovarao. Vjerojatno nisu ni primijetili da nas nema. Već me je blago počela hvatati panika.
''Što da radimo, Maggie?'', prošaputala je Amanda, čvrsto me držeći za ruku.
Tada sam se sjetila da u torbi imam svoj štapić. ''Lumos!'', viknula sam, i tako bar malo osvijetlila hodnik u kojemu smo se nalazile.
''Halo?!'', vrisnula sam. ''Ima li ikoga živog ili mrtvog ovdje?!''
''Bolje živog!'', dodala je Amanda.
Nije bilo odgovora. Bilo je čak i previše tiho. Mogla sam čuti ubrzano kucanje svog srca. Toliko sam se uplašila da se nisam mogla niti pomjeriti s mjesta. Bilo je tako tiho... A tišina je bila kao loš predznak. Jednostavno sam znala da će se desiti neko sranje, kao i svaki put kad smo Amanda i ja u pitanju.
Pogledah oko sebe. Na sve strane su bili mračni hodnici. Kako sam se uopće mogla orijentirati? Svi su izgledali isto!
''Idemo onim putem'', reče Am. ''Pa kud puklo da puklo.''
''Uredu'', rekoh. ''Ne možemo zalutati gore nego što smo sada.''
Krenule smo kroz jedan hodnik sa desne strane. Znate kako ono kažu, u labirintu uvijek idi desno da nađeš izlaz.
Hodale smo nekoliko minuta, a onda smo začule korake.
Naglo sam se okrenula. ''Tko je tamo?!'', uzviknuh.
Bilo je jako mračno, ali sam ipak u daljini uspjela vidjeti ljudski obris. No nisam uspjela točno vidjeti tko je. Cijelo tijelo mi se treslo.
Ta žena, zapravo djevojka, nam je prišla. Upalila je svjetlo na svom štapiću i osvijetlila svoje lice. Bila je to osoba koju sam ovdje najmanje očekivala…
''Leni!!!'', vrisnula sam, bacivši joj se oko vrata. ''Otkud ti?!''
''Voldemort me je poslao. Čekaju vas u dvorani'', odgovorila je.
Krenule smo za njom kroz hodnik, sve do jednih vrata. Gurnula sam ih i sve tri smo ušle u dvoranu. Unutra sam ugledala prikaze sa crnim kukuljicama, a s njima su bili lord Voldemort i Lujiza Brown. Moji roditelji... kako čudno zvuči ta riječ. Do prije manje od godinu dana, bila sam uvjerena da su moji roditelji poginuli. Ali sad saznajem da su oboje tu, i da su oboje veliki crni čarobnjaci. Nije li to zastrašujuće?
''Bok svima!'', pozdravila sam ih. ''Što vi radite ovdje?''
''Čuli smo da se Andreina mota ovuda'', objasni Voldemort. ''Nismo vas mogli pustiti same.''
Tada sam u gomili smrtonoša primijetila neka poznata lica; Rose, Lindsay, Anna, Noelle, Draco, Crabbe, Goyle... i oni su bili tamo. Nisu imali kukuljice, tako da sam ih odmah prepoznala.
''Hej, ekipa, otkud vi?!'', upitah, prišavši im.
''Onako. Svratili'', nasmija se Anna.
''Hvala vam što ste došli. Stvarno'', rekoh.
Onda sam se, naravno, okrenula Dracu. ''Nedostajala si mi'', šapnuo je.
''I ti meni'', rekoh. ''Jeste da sam te vidjela prije tri dana, ali OK...''
Krenuli smo da se poljubimo, ali nas je Pacoliki prekinuo. ''Ostavite to za kasnije'', rekao je. ''Sada morate upoznati neke od naših najnovijih sljedbenika...''
Jedna od smrtonoša je skinula kukuljicu. Bila je to lijepa djevojka krupnih plavih očiju i duge plave kose. ''Melody Jones, vama na usluzi'', rekla je, naklonivši se.
Poslije nje, upoznali smo Yocelin Anabelle Rose, Eniku Gryffindor, Nicole Sofie Mathers, Joanne Johnson i Silvera Leonarda Ravenwolfa. Svi oni, izuzev Nicole Sofie Mathers (ona je starija), će se ubaciti u Hogwarts kao novi učenici i tako će lakše držati Pottera i Andreinine sljedbenike na oku. Znate čija je to ideja bila? Moja! Ja sam im to predložila, kad sam saznala da svi oni pohađaju Rosewhite. Ne bih da si laskam, ali mislim da nepresušna snaga mog genija dolazi do izražaja. Kaj ne? U punom sjaju.
Iznenada, jak nalet hladnog vjetra je proletio kroz dvoranu. Kameni stubovi su se zatresli, najavljujući nevolju...
Nastavit će se...
Post je objavljen 04.03.2007. u 13:19 sati.