Imao sam neki čudaj osjecaj da ce se ovo dogoditi prije ili kasnije. Mali naivni klinac u meni se nadao da će biti samo poboljšanja, a ne pogoršanja. No nada je kurva pa je i rezultat takav - kurvinski. Uprava fakulteta na kojem studiram je semestar koji trenutno pohadjam kocipirati tako da su sva predavanja u jutarnjim satima. Do sada je to funkcioniralo tako da je preko 60% svega bilo od 15 sati nadalje i mi studenti koji smo radili uz studij onih 40% smo krpali koliko smo mogli s obzirom da smo redovan studij i da smo obavezni prisustvovati svim predavanjima.
Zdrava logika nalaže da što idemo dalje, prošli smo polovicu dakle vrijeme je da sve više nas krene graditi karijeru i da će se sve više toga prebacivati poslijepodne. Logika očio nije jača strana tako da je sada po rasporedu za semestar koji počinje za manje od 18 sati od ovog trena imam preko 90% svih obveza u terminu od 8-16. Užasno me frustrira činjenica što imam dobar i odgovran posao, doduše mizerno plaćen baš zbog toga faxa jer sam se morao izvlačiti ponekad koji cu sada morati izgleda potpuno napustiti.
Egzistencijalno pitanje mi nije ugroženo sa aspekta da imam gdje spavati imam što jesti no, navikao sam zadnjih 3 godine mog zivota, dakle od punoljetnosti, da sam nalazim financije, da se sam snalazim. Ovo bi mi bio sad sasvim neki novi teritorij. Uopće si nemogu zamisliti situaciju "mama daj mi 100kn za benzin" ili "tata idem na kavu das mi 20kn". Tako definitivno ne ide.
Moram priznati da me baš jako muče sad neka totalno egzistencijalna pitanja i smišljam kombinacije i sve moguće solucije razmatram kako balansirati. Naravno tu su i primitivne kmetske duše koje kažu "Pa nemožeš dvije stvari odjednom". No ako sam mogao prve dvije godine zašto nebi mogao sada.
Samo moram smisliti kako...mora biti svijetlo na kraju svakog tunela.
Zamišljeni Lazanje
baj
Post je objavljen 04.03.2007. u 13:00 sati.