Dragi moji!
Evo me,nisam dugo pisala zbig
Frke u školi,imala sam 3 ispita
Od kojih su dva fakat teška.
Nadam se da će sve dobro završiti...
Malo sam čitala neke mudrosti o životu
I našla jednu prekrasnu prispodobu
Za koju se nadam se će i vama dobro doći:
'' U ranu zoru kapljica rose zablista na nekom sjajnom listu.
Neki ju leptir u leu ugleda i prošapta:
''Kapljice,kako bi ti bila lijepa na mom plavom plaštu.
Bila bi poput predivnog bisera.
Letjeli bismo zajedno preko polja, rijeka i naselja.''
Pletući svoju mrežu,iz lišća proviri veliki pauk
Te ugledavši kapljicu reče:
''Svi bi ti se divili kad bi svojim bisernim sjajem
ukrasila moju srebrnu mrežu.
Ptice i insekti zadivljeno bi ponavljali:
''Kakve li ljepote!''
U tom se trenutku i mrav uspne
Na deblo drveta te zamoli kapljicu da pođe
S njim i da mu rasvjetli dom!
Kapljica zbunjeno pogleda oko sebe
I na zemlji opazi maleni,povijeni,
Skoro usahli cvijet.
Učini joj se da ga čuje kako žalostan ponavlja:
''Žedan sam...žedan sam...''
Ne okljevajući ,kapljica se skotrlja niz
Grančicu i pade na laticu uvelog cvijeta,
A on odmah oživje.''
Ovo sam odlučila podijeliti s vama
Jer se upravo ja osjećam kao taj maleni
Bespomoćni cvijet kome treba samo jedna mala
Kapljica da ga oživi...
Post je objavljen 04.03.2007. u 12:30 sati.