Pregled posta

ponoćno otkriće

Krajem osamdesetih običavao sam svratiti oko ponoći u "Jabuku" i popiti posljednje piće tog dana za šankom gdje je obično visjelo nekoliko starijih momaka s kojim se mogla i izmijeniti pokoja riječ. Kadikad mi se znalo posrećiti i da sam naletio na poneku mlađu gospođicu voljnu da me na obostrano zadovoljstvo posjeti u mom skromnom domu.

Jednom sam tako naletio na maskenbal. Pola posjetitelja bili su poput mene u uobičajenoj dnevnoj odjeći, a pola ih je došlo kostimiranih. Začudilo me koliko si je mladež dala truda. Ne samo da su se zamaskirali, nego su došli i u grupama istovrsnih maski. Tako sam vidio Svemirska čudovišta, Tri mušketira, Vampire, Snjeguljicu i patuljke, Dlakave bakcile, Seksi mačke, Klaunove, Kromanjonce i neandertalce, Opake opatice, Voće i povrće i slično.

Viseći na jednom kraju šanka iznenada sam u gomili na drugom kraju primijetio grupu od pet-šest djevojka koje su mi zaokupile pozornost. Ne samo da su bile mlade i zgodne, jer je bilo mnoštvo takvih uokolo, nego su djelovale nekako neobjašnjivo poznato i blisko. Prisno. Bilo mi ih je milina pogledati, kao da smo titrali na istoj frekvenciji. Dapače, učinilo mi se da je poneka od njih povremeno bacila pogled na mene i upravo sam počeo razmišljati da se ubacim među njih kada je DJ objavio ponoć.

U ponoć Pepeljuga mora doma, a kočije se pretvaraju nazad u tikve. U ponoć je u "Jabuci" krenulo natjecanje maski, a nagrade su bile iznenađujuće primamljive: gostovanje na karnevalu u Veneciji za cijelu ekipu, karte za već rasprodani koncert, utješni CD-ovi za sve učesnike i tako dalje. I krenuli su natjecatelji u nastupnu šetnju pred publikom i žirijem. Krenula su Svemirska čudovišta, Tri mušketira, Vampiri, Snjeguljica i patuljci, Dlakavi bakcili, Klaunovi, Kromanjonci i neandertalci, Voće i povrće, a između njih i one meni tako drage djevojke.

ONE SU BILE GRUPNA MASKA POD NAZIVOM ŠEZDESETE GODINE!

Kako mi je to sijevnulo, došlo mi se da povičem "Stanite! Evo i mene! Pridružujem se! Ja sam original!", no istovremeno me je poput hladnog tuša prožela i druga pomisao. Djevojke su se ZAMASKIRALE tako da su izvukle iz ormara majice i minice svojih majki. (Zato su mi i izgledale tako poznate već na prvi pogled.) Za njih - a to znači i za sve ostale uokolo - "šezdesete godine" su otprilike isto kao i svemirska čudovišta, vampiri, kromanjonci i neandertalci ili dlakavi bakcili.

Kako mi je to sijevnulo, okrenuo sam se oko sebe, pogledao dobro sve te maskirane vesele likove i zapitao - što ja ovdje tražim?

I odonda više nisam svraćao u "Jabuku".




Post je objavljen 04.03.2007. u 10:11 sati.