U blagoj zimskoj noći,
s proljećem što jedva nazire se
u krošnjama jošte punim
samo od života nabubrenih grana,
ostavljam te još jednom
U toj slavnoj noći
što otela je već i previše nam daha,
uzdaha...
samo slanu rosu što ostavlja nam,
još jednom - rastajemo se
I gledam te bezlično,
tupim pogledom te pratim dok odmičeš
putem otetim snu,
odlaziš bez riječi, naizgled mirno,
likom se utapaš u tami
Ondje
možda
pronađeš se
Post je objavljen 04.03.2007. u 04:56 sati.