Marketing
BELGIJA
evo, opet nastavljam s putopisima... doduse, tesko ih je zbog duzine citat...
no krenimo redom... daklem, bilo je to godine...2005...i fax mi je za neko cudo isao jako dobro (zapravo, nije uopce cudo
), pa sam rano poceo razmisljat o ljetu.. bilo je to sasvim slucajno, na jednoj kavi, jedan poznanik mi se pohvalio kako ide volontirat.
volontirat? uf... prve asocijacije nisu bile dobre, ali on je bio pun entuzijazma i informacija. ono sto je on spominjao je sadrzavalo dobrovoljni rad tek u drugom planu. osnovno je bilo putovat, upoznavati ljude i dobro se provoditi...
organizacija se zove Volonterski centar Zagreb ina njihovom site-u sam pogledao sto se nudi.. a nudilo se SVE... masta se rasplamsa na samu pomisao avanture, svi ti silni kampovi, zemlje koje su odjednom tako blizu, zanimljivi poslovi..divota, bas ono sto sam trazio.
starci su dali zeleno svjetlo i sve se brzo odvijalo.. vremena je bilo vrlo malo, sjecam se da sam odmah posto sam polozio ispit, taj isti dan isao u VCZ da pogledam dal me mogu ugurati u neki kamp. inace, najbolje je sto ranije krenuti s rezervacijom kampa, iako se i kasnije moze naci mjesto, izgledi su veliki da nesto krene po zlu. (prebukiranje, otkazivanje kampa....)
u ponedjeljak sam se prijavio, u utorak sam dobio mail, u srijedu kupio kartu za vlak, u subotu putovao!
odrediste:BELGIJA. malo selo, Croix-les-rouveroy u valoniji, izmedju gradova MONSA i BINCHEA. u sredini nicega. posao? hm.. tek smo u kampu saznali sto cemo konkretno raditi, a to su bili jednostavni poslovi oko kuce i okucnice (cupanje, kopanje, ciscenje...).
trajanje: 14 dana +2 dana sto sam se odlucio skitati.
O belgiji nisam znao nista.. i nije me niti privlacila nesto posebno osim sto je sama po sebi zvucala strasno egzoticno (pa ljudima neusporedivo zanimljivije djeluje moje ljeto od 16 dana u belgiji nego jedno drugo od mjesec dana u njemackoj...).
znam da belgija ima tradiciju stripa, i piva (iako nisam znao nesto posebno o pivu..) znao sam i da rade cokoladu, te da su izgubili svaki rat u posljednjih 100 godina... nije bog zna sto...e.. i navodno imam neke rodjake u belgiji, ali ne znam ni kako se zovu, jednom sam ih upoznao i to su pravi belgijanci, ni po cemu ne odaju svoje daleko porijeklo...)
sam put je bio prilicno klasican... vrlo slicno onome kako sam putovao u njemacku. u koelnu sam presjedao za brussel (ili Bruxelles po francuski...) a i tamo sam presjedao za MONS. u Monsu me docekala domacica-gisele. hehe.. malo sam se razocarao, jer iza tog lijepog imena se krila 60-godisnja baka. no nije da sam nesto ocekivao.
inace, na dan puta sam napravio VEEEELIKI lapsus.... kupio sam si lijepi i relativno skupi vodic... i malo sam ga listao prije puta.. al najsladje sam htio ostavit za poslije... i... i... zaboravio ga ponjet. e to je bilo fakat glupo.
belgija me vec od prvog susreta- iz vlaka, jako impresionirala, bila je potpuno drugacija od svih zemalja koje sam do tada vidio (sto i nije bilo puno), nije bila nuzno bolja, ali nekako, bliza, mnogo toplija od njemacke. padala je kisa i sve je djelovalo jako sumorno. kuce i kucice pored pruge zbrda-zdola sagradjene i nadogradjivane. industrijsko sivilo neke davno propale industrijske moci... nije mi bilo jasno sto to belgijanci rade da su tako bogati (a jesu). kolodvor u brusselu (gare du midi) je pravo razocaranje. izgleda ko zagrebacki, sam kaj je veci. dojam popravlja podzemni centar.
na kolodvoru crnci... u odijelima, poput onih iz americkih filmova, potpuno asimilirani, uredni i uzurbani jure naokolo... a belgijanci. hehe. prvi šok, tradicija pozdravljanja; stoji tip naslonjen na gelender, onak 30godina, bezveznog izgleda. prilazi mu neki tip i ocito se poznaju jer se pozdravljaju. ali se NISU rukovali nego je ovaj koji dolazio prisao ovom naslonjenom (koje je cijelo vrijeme ostao u toj, naslonjenoj, pozi) i poljubio ga u jedan pa u drugi obraz. i to bas onak s usnama. brrrr. (kasnije me tom obicaju poucio Emile... covjek iz sela gdje smo radili i koji je radio s nama)... :-)
i tako, dosao u mons, cekam na kolodvoru, pitam neku zenu, dal je ona gisele-nije (alas, bila je lijepa...). inace, ja francuski NE ZNAM, tu i tamo nesto mogu razumijeti i to je sve. cekao sam jedno 15 minuta i vec je probao nazvati... kad se pojavi jedna punasna gospodja, sva uspuhana, i brbljava vec s vrata kolodvora je pocela pricati. to je bila lijepa uvertira, jel gisele nema pojam o vremenu kao i drugi ljudi, te stoga UVIJEK kasni.
dosla je sa autom da me pokupi, otvori gepek da stavim torbu, a gepek PRLJAV. prsina, zemlja...uf... a na podu na suvozackom mjestu na novinama stoji stari filter za zrak... inace, kasnije se ispostavilo da je to PRAVILO. naime, valonci (koji su u biti francuzi) ne brinu previse o svojim autima. kasnije sam i dobio odgovor zasto je tomu tako: naime, u njemackoj covjek sluzi autu, a u francuskoj auto sluzi covjeku.
i tako vozi ona... i nikad ne ubacuje iznad 3. nesto nevjerojatno.. zalim njen auto, a putem mi je pricala malo o belgiji, ljudima i kampu. ona je inace govorila engleski i to prilicno solidno (ali s jakim i tipicnim naglaskom) sto nije pravilo medju francuzima.
bilo je 6 ljudi, spanjolka, talijanka, njemica, belgijanac-flamanc, a slijedeci dan dolazi i japanac. zanimljiva kombinacija, juznjakinje +njemica (obicno su lose), japanac mi se odmah ucini zanimljivim, belgijanac..hm. valjda ce pricat i o belgiji. no to su bile impresije jos dok ih nisam vidio..
toliko o tome... a sutra ce nastavak i nadam se slike.
Post je objavljen 04.03.2007. u 01:03 sati.