Marketing
Back to my imaginary world
Nikad ne reci nikad...zato ja i nisam i eto,odlučila sam se vratiti. Napisati nešto iako sada kada sam sjela za ovu tipkovnicu ne nalazim baš puno riječi koje bih prenijela kao dokaz svojega povratka na stranice ovoga bloga. Ovog izmišljenog svijeta,malog kutka na velikim prostranstvima Interneta gdje sam do sada imala priliku iznijeti puno svojih razmišljanja i iskustava te svojih početničkih radova.
Puno toga se dogodilo otkad sam prestala pisati. Dobrog,ali i lošeg naravno. Izgleda da jedno bez drugoga nejde. Ali neka,važno je da se ono loše prebrodi. A ja iskreno vjerujem da hoću i mogu to. A usput uvijek nalazim vremena i da uživam u onom dobrom što mi se događa.
U posljednjih nekoliko mjeseci neka prijateljstva su se učvrstila i polako postajem svjesna koliko su mi neki ljudi pomogli i koliko dobrote u njima ima. Dobrote za koju sam neko vrijeme mislila da neću više susresti...barem ne tako iskrenu i punu razumijevanja. A zaista je lijepo kada te netko razumije i prihvaća te onakvog kakav jesi. Luckast,vrckast i bedast =) I lijepo je svaki dan u školi umirati od smijeha,još ljepše je kad te od toga šeflja boli (vilica ili ti čeljust =),a najljepše je kad se taj smješak na licu zadrži cijeli dan i olakšava ti svaku obavezu (pa čak i učenje biologije u 12 navečer =)
A ne znam zaista što da vam pišem,ovo je ionako trebalo biti samo kratko obznanjivanje mog (sigurna sam dugo očekivanog =) comebacka.
Pa bi to bilo to,pozdravljam sve blogere koji još pišu,ostavit ću vam comment soon,sada baš i ne stignem.
Iiiiiii...što još htjedoh reći..paa,nadam se da ste mi svi dobro,i da uživate. :)
EDIT: U vezi sadržaja ovog bloga. Promijenila sam design jer dosadilo mi je svo ono crnilo i mrak...shvatila sam da mi to u životu ne treba,neki događaji su me osvijestili i shvatila sam da u svoj život definitivno moram unijeti boju...tako da to i činim,na svim područjima =) ne želim se više ikada zatvarati u sebe,ne želim osjetiti onu tjeskobu i nemir koji sam osjećala do prije godinu dana. Ne isplati se tako živjeti. Jer ja želim biti sretna,i nitko me ne može u tome spriječiti =)
Isto vrijedi i za slike,te za postove...u njima više ne želim vidjeti tugu i loše stvari,tako da to ne namjeravam ni pisati. Želim izmamiti osmijeh na lica ljudi koji posjete ovaj blog i možda odluče pročitati nekoliko redaka..tj. želim barem pokušati =)
Možda ću nekada malo previše filozofirati,ali na kraju krajeva možda to ponekad i nije tako loše...da,ponekad :)
Jedino će pjesme zadržati onu staru tematiku jer drugačije ne znam pisati. Kada sam najsretnija,napisati ću najtužnije retke. Ali to me ne smeta,jer moje pjesme mi ipak puno znače,koliko god one bile kaotične (što se vrste stiha tiče=)
Pa evo zato jedne od novijih,svidjelo se to vama ili ne ;)
KRIVI PUT
Opet sam zapela u staroj noćnoj mori,
iznova me obuzima,za moju dušu se bori.
Istrgnuti ju žele iz moga slabog tijela
Mrakom me obaviti jer predati se nisam htjela.
I sada sjedim sama,stjerana u kut
Porazila sam sebe izabravši krivi put.
A u daljini jasno čujem njihov smijeh,
Moju želju za životom pretvorili su u grijeh.
Još uvijek tražim izlaz,koračam kroz tamu
Ne želim si priznati da ostavili su me samu.
Ali ne,ja znam da odustati nikada neću
Jer znam da i ja jednom naći ću sreću.
Ne misli da je trenutak sreće nešto maleno.
Sreća i postoji samo u kratkim trenucima.
I naravno,za kraj,PoZdRaV Od ImAgInArY GiRl :)
Post je objavljen 03.03.2007. u 21:20 sati.