Kada bih parafrazirao onu davnu lijepu pjesmu koju smo znali pjevati u Plavom podrumu: "A gdje je ta milicija da vragove rastira/da čovjek sam u noćima ima malo mira" i prenio ju na društveno-političku scenu koja život znači najradije bih zavapio: A gdje nam je ta ljevica da radnika zaštiti, jer sindikat ne vrijedi ni pišiva boba. Nema tu nekog rimovanja, ali ni na živućoj sceni nema sklada, sama kakofonija. U prividnom skladu samo su farizeji, licemjeri, kojima je jedina briga čuvati svoju guzicu u što većem blagostanju, u onom istom blagostanju kojega je pokojnik obećao svim Hrvaticama i Hrvatima posebno. No, jedino je zaboravio reći (ili nije stigao) da on i njegova klika razlikuju Velikog Hrvata od Maloga Hrvata, ili, Hrvata po rođenju i Hrvata po profesiji.
Kada su njegovi "kapitalisti" opljačkali samoupravljače, kako god to zvučalo bogohulno, one iste radnike koji su u ondašnjem mraku to bogatstvo stvorili, radnika je napustila i sreća i Bog. Ćaća im je otvorio bojnu frontu i kao baruna Ivicu poslao "u boj u boj za profit svoj". Kada je obranio domovinu izgubio je čast, ostao bez posla i dionica svoje firme koja je poklonjena mafiji, a napustilo ga je i svećenstvo koje mu je bilo posljednja utjeha. Na svu sreću Bog ga je obdario PTSP-om, ovisnošću o alkoholu i drogi, a mogao se zaposliti na crno kao konobar ili trgovac. Može raditi 12 sati dnevno za 1.800 kuna, ali se ne smije učlaniti u sindikat koji bi ga trebao štititi. No, nikakva šteta što nije u sindikatu. Taj ga zasigurno neće zaštititi, a uredno bi plaćao članarinu. Sindikat i poslodavac u tijesnoj su spregi i sustavno su vezani. I jedni i drugi žive na grbači obespravljenog radnika.
I dok poslodavac po deklariranom kapitalističkom sustavu mora kupovati nekretnine i pokretnine svojstvene Rockfellerima, politika i sindikat drže mu štangu. I crkva mu počela pridržavati štangu. I ona dijeli kolač. I ona se uzoholila pa počima čačkati po svjetovnim pitanjima. Te vjeronauk u školi, pa povrat imovine koju je stekla na svojstven način ubirući od sirotinje desetinu, pa i sedminu ako je zatrebalo, a u posljednje vrijeme evo, plasira i svojevrsnu Kama sutru. Određuju kako se, kada i koliko vjernik treba zabavljati seksom i smirivati svoje strasti. Posebno za Valentinovo!
I kada je radnika napustio sindikat, vjernika trenira crkva, a vlast i radnika i vjernika, pomislio sam da je jedina nada u spas obespravljenih u lijevoj opciji, obznani se tragedija. Ljevica oboljela. Od glave do iznutrice. Ne bih ponavljao dijagnozu i uzroke bolesti naše ljevice, zapravo SDP-a, koju je iznio cijenjeni Nikola Visković, ali je činjenica da je ta lijeva opcija zauvijek prokockala šansu koju je imala od 2000. do 2004. godine. Prokockala je šansu i razočarala svoje birače teškim greškama. Kako na državnoj tako i na lokalnoj razini. Ni ogulinska ljevica se nije odrekla materijalizma i pragmatizma, nije se oslonila na svoje simpatizere, koketira s vlašću i odmiče se od svoje ideologije, a time i od radnika. A kada je ogulinski SDP napustio i onaj "enfant terible" (bijesni dječak) i priklonio se lideru umirovljenika došla mi je želja da se i sam upišem u mladež HSU-a i da u miru i spreman dočekam posljednju dob.
U međuvremenu bih se mogao baviti i seksualnom aktivnošću kao što bi rekao Robi K. (iz Ferala) - jebati mater svima onima koji su me opljačkali i prevarili od 1991. do danas.
Post je objavljen 04.03.2007. u 07:00 sati.