Rekla si da nešto nikad ne umire
Ja i ti
Rekla si mi moje rijeći
Rekla si mi naše snove
Rekla si mi našu prošlost
No meni navire magla
Dima....
Uništeni život
I naša mjesta
Koja pretvorile smo u pakao
Savjesti naše boli
No naše
Zajednićke....
Ugurala si mi zaborav u ruke
I rijeći otrovne
Slićilo mi je pjesmi dok to su sjećanja
Samo forma ....
No razdvojene ,
S drugih strana,
Ja sam znala da si tu negdje
I bez magle i boli sjećam se tebe
Prijateljice vjećne
Ni kiša ni potres
Neće uništiti nas
Niti majka....
I ono što mi smo stvrile
Makar pakao se zvalo....
imala sam milijun i jednu priću kojom bi ovaj post odisao no događaji i rijeći jedne osobe jućer i njeni pogledi .....zaboravila sam nije trebala reć nastala je ova pjesma....tako samo da kažem niš nije izgubljeno sada će i bolje i jaće vjeruj jer volim te a i ti mene u to sam bar sigurna....
Post je objavljen 03.03.2007. u 20:40 sati.