Marketing
ALBUM: AMY WINEHOUSE
Nakon sjajnog prvijenca Frank, Amy Winehouse vraća se s još boljim albumom. Rijetko se na glazbenoj sceni dogodi takav slijed, pogotovo kad vam je prvijenac prozivan "albumom godine", "najimpresivnijim prvijencem", "zadivljujućim debitantskim albumom"...od strane najcjenjenijih kritičara.
Međutim, kod Amy ništa nije uobičajeno, pa je tako nedavno izjavila da čak iza tog prvog albuma nikad nije stajala u potpunosti kao i za ovog.
Ovaj album definitivno spada u najbolje albume koji su se pojavili u zadnjih....pa dosta dugo. I kao što nekad vrijeme ne zna prepoznati svoje aktualne glazbene prvake, vjerojatno će se i Amy više hvaliti, cijeniti, interpretirati za 50 godina nego što je to sada. Ako ju je netko vidio kako natupa uživo, čuo njezinu lakoću interpretacije, glas pred kojim se može sakriti gotovo svaka pjevačica koja danas pjeva i pored čijeg se pokušaji nekih američkih r&b zvjezdica čine poput loše ispričanog vica, zna o čemu govorim.
Sjajno spajajući Motown soul 60-ih, koji više nego savršeno odgovara njenom glasu i interpretaciji, i tekstove koji su drski, te ponekad iskreni preko mjere, dobivamo album na kojem nam Amy otkriva svu svoju intimu. Ono po čemu se ovaj album razlikuje od aktualnih r&b albuma upravo je u tome što ih je nadrastao u svakom pogledu. Stilu i sadržaju. Postavljajući tako potpuno nove kriterije, koje godinama pokušavaju nametnuti američki preproducirani izvođači, oslanjajući se više na formu nego na sam sadržaj. Na albumu zapravo nema loše pjesme. Čak nekoliko njih potencijalni su soul klasici, a tome su osim jedinstvenog glasa pjevačice pridonijeli i producenti Mark Ronson, te Salaam Remi.
U nizu odličnih pjesama, teško je odabrati najbolji trenutak, ali recimo da je moj osobni favorit pjesma Tears Dry On Their Own.
Da, možda nije savršena, trijezna, nevina....Ali sve nam je to jasno priznala. Tko joj ne bi sve to oprostio pored glazbe kakvu stvara.
OCJENA: 5
Post je objavljen 03.03.2007. u 14:51 sati.