Na dan kad sam pomislila da svi moji osjećaji negdje spavaju, mrtvi umorni, utipkala sam u YouTube njeno ime i jedina osoba ikada koja je glumila Boga, a da nije djelovala patetično i lažno uzvišeno, dovela je emocije koje su me potegnule za rukav i natjerale da se smijem i da mi suze teku niz lice. I nije mi više problem prstom na staklu nacrtati sunce među ovim oblacima od kojih mi se prsti smrzavaju i osjećati kako me to imaginarno sunce grije.
Ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
Tu možda leži tajna svih onih koji se još nisu slomili, a trebali su već prije puno, puno vremena.
Jednom, sada već pomalo davno, izašla sam na spoj s jednim tipom. Bilo je lijepo. Ljubili smo se u njegovom autu dok se stakla nisu zamaglila.
Prije nego ću otići, nacrtala sam sunce na prozoru.
I kreten se naljutio.
Prvi i posljednji put da smo se vidjeli.
Post je objavljen 03.03.2007. u 16:58 sati.