Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/geraldina

Marketing

AKTIVIZAM I IDEALI: NABROJALA SAM DO 10, GDJE STE SE SAKRILI?


Image Hosted by ImageShack.usSophie Scholl: Ne odstupa od ideala!
U Münchenu 1943. godine okupila se grupa njemačkih studenata sa ciljem kako bi pružili pasivan otpor nacizmu pišući i raspačavajući letke u kojima su razotkrivali nacističke zločine. Nazvali su se "Bijela ruža". Najpoznatiji članovi "Bijele ruže" bili su brat i sestra Scholl, Hans (Hinrichs) i Sophie (Jentsch), a Sophie je ujedno bila i jedini ženski član. Dana 18.veljače uhvaćeni su pri raspačavanju letaka na fakultetu zajedno sa još jednim kolegom. Slijedila su četiri mučna dana ispitivanja, osuđivanja i kazne. Sophie je hrabro i odvažno branila svoje stavove i ideale ne želeći ih se odreći ni pristati na kompromise, te je nastojala zaštititi ostale članove skupine. Međutim, osuda na kraju je izrečena: giljotina. Giljotina istine! Giljotina mladosti! Giljotina idela! Giljotina zdravog razuma! Ne tražim ja danas ne znam kakav aktivizam, ne znam kakve ideale, ali studenti koji su prije bili "intelektualna snaga"...pitam se, gdje su nestali? Što smo danas? Naime, predsjednica sam jedne studentske udruge i ta udruga neće dalje, ako se ne stvori neka tradicija, ako nema volje ništa neće dalje, ako ne sažive ideali starijih na mlađe (koji bi zapravo već otprije trebali postojati, a ne da ih se sada traži da li možda u nekom postoje)...ništa neće dalje...Znam sama po sebi da je moj odgovor puno puta: nemam vremena, ali za ideale i aktivnost ih uvijek nađem! Za ono što vidim da je dobro, da ako se povuče može proizvest neku promjenu na bolje...ne mijenjaju ništa oni kojima dobro ovako kako im je sada (eto, to je moje mišljenje)...ali zašto onda svi kukaju, te ovome nije dobro ovo, te onome nije dobro ono...mislim, nešto nije uredu? Nešto bi netko mijenjao? Riječ i djela...uvijek je postojao jaz...riječi mogu namsijati i rasplakati...mogu oduzeti život (smrtna kazna postoji još i danas, depresije i samoubojstva itd.), mogu ga i udahnuti u književnom, umjetničkom vidu...ali same po sebi, bez čovjeka...riječi bez dijela...1...2...3...4...5...6...7...8...9...10!!! Vrijeme prolazi, a ja ne mogu pronaći nešto očito predobro skriveno! Ili je previše vremena prošlo? Predugo tražim pa je to što tražim ishlapljelo? Nestalo. I relikti me tješe iako su pred svojim krajem.

Post je objavljen 03.03.2007. u 16:54 sati.