Ovaj post nema neki poseban povod, ali nije mi se dalo ostaviti ovu pjesmu i gledati je svaki put kada dođem na svoj blog :). Razlog je tome sto sam napokon sretna. U granicama u kojima mogu biti, ali sretna sam.
Primjetila sam da su neki od vas shvatili kako sam se zaljubila u prijatelja, ali mu to nemam hrabrosti reci... Ukratko... Bili smo prijatelji jos prije nekog vremena, nakon kojeg se prilicno dugo nismo culi. Kad smo se tada vidjeli, imao je curu.
Stvari su se promjenile, vise na njegovu inicijativu, prekinuli su i odlucili smo jos neko vrijeme ostati frendovi, pa cemo kasnije vidjeti sto cemo. I tako je dosao 27.2. Dan od kojeg smo sluzbeno skupa :). Dan zbog kojeg nimalo ne zalim, jer mi je svakim danom s njim sve ljepse. Svjesna sam toga da smo tek poceli, i da ce se vjerojatno pojavljivati manji ili veci problemi. Ali uvjerena sam u to da cemo izdrzati. Jer cemo to oboje zeljeti.
Uostalom, zasto brinuti o buducnosti? Sreca je tu, danas, sada, bas u ovom trenutku. Sretna sam jer znam da cu ga za manje od 2 sta zagrliti, poljubiti... Jer ce biti uz mene. I zato danas uzivam. A za ono sto dolazi sutra brinut cu se sutra.
Znam da se nisam bas iskazala ovim postom, ali nemam previse inspiracije :). Zelim samo da znate sto je bilo, vi koji ste me citali otkad su problemi pocinjali i rjesavali se u vezi s njim.
Post je objavljen 03.03.2007. u 16:24 sati.