-zapisi za sopstvenu upotrebu- ( kao i uporednu uporabu "Bake I. i deke Nemanje Bezglavog)
nastali na granici tishine, na ivici grotla Svemira:
vrhunac Rimbaudovog poetskog dela, ostvarenje pesnichke zrelosti koja ga je prozimala do srzi kostiju, koje je kasnije izjeo rak... otprilike onda kada je pesnik prevazishao samoga sebe, utihnuo u vidovitosti ostvarenoj dugim i ogromnim , smishljenim rastrojavanjem svih chula (dérèglement de tous les sens): svim oblicima ljubavi, patnje, ludila kroz koje je proshao da bi postao vishe nego iko- veliki bolesnik, veliki zlochinac i prokletnik- i vrhovni Uchenjak.
pesnik je dakle kradljivac plamena.
donosim vam ovde prevod prvog psalma; u nameri da vam uzmem prvi chas iz moderne literature.
Posle Potopa
Chim se predstava o Potopu primirila,
Jedan zec se zaustavi u grahorici i medju zanjihanim
zvonchicima i izreche svoju molitvu Dugi kroz veo pauchine.
Oh! drago kamenje shto se krilo- cvece shto
je vec gledalo.
Na dugoj prljavoj ulici digoshe se mesarske
tezge, a chamci behu povucheni ka moru shto se u
visini slojevito prostiralo kao na bakrorezima.
Krv poteche, kod Plavobradog_ na klanicama-
u cirkusima, gde prozpri pobledeshe od bozjeg
pechata. Krv i mleko se razlishe.
Dabrovi stadoshe zidati. Para se dizze nad
kafom u kafanama.
U velikoj staklenoj kuci, josh uvek mokroj,
deca u crnini pogledashe chedesne slike.
Josh jedna vrata lupnushe- i na trgu seoceta,
dete napravio okret rukama, shavceno od vetrokaza
i od petlova zvonika
svih,
pod blistavom sugradicom.
Gospodza*** namesti klavir na Alpima. Misa i
prve prichesti behu svtkovane na sto hiljada olatara
katedrale.
Krenushe karavani. I Splendid hotel bi podignut
u haosu leda i polarne noci.
Nakon toga, Mesec je chuo shakale kako cvile
po pustinjama majchine dushice i ekloge u nanulama
kako grokcu kroz vocnjake. Zatim, u staroj shumi,
ljubichastoj i raspupeloj, Euharis mi reche da je to prolece (printemps).
Izviri jezerce- Peno, valjaj se po mostu i
ponad shuma;- crna sukna i orgulje- munje i
grmljavine- penjite se i valjajte s, Vode i Tuge,
rastite i opet dizzite Potope.
Jer otad su oni nestali>- o zakopani dragulji,
o rastvoreno cvece_ zavaladala je chama !
a Kraljica, ta Veshtica shto pali svoju zeravicu
u zemljanom loncu, nikada nece hteti da nam
ispricha ono shto ona zna, a shto mi ne znamo.
ovo rasprsnuce poezije izmiche knjizevno-teorijskim konstrukcijama i analizama; ako sumu neopipljive tajne (koju prevod chini proporcionalno nepojmljivijom ahahahahaah), tajne koja izmiche, dakle, svim kritichkim interpretacijama, uzmemo ovde kao bitan chinioc poetskog dela, onda moramo biti zadovoljni zakljuchkom da "Iluminacije" nikada nece biti u potpunosti obuhvacene i protumacene- ja svakako jesam. to ide njima u prilog- one se uzdizu iznad nepregledne mase duhovnih proizvoda koji su kao "rimovana proza, igra, izlapelost i slava bezbrojnih idiotskih generacija" bili predmet prouchavanja, uzduz i popreko mereni bezbrojnim arshinima skupljacha "plodova mozga". ( citirani izvodi: iz "pisma vidovitog", u kojem rimbaud slavi poeziju upravo njenim dezavuisanjem i prokazanjem. sledeci chas bice posvecen "Lettres dites "du voyant"" ).
zanimljivo je da je dechak Rimbaud pisao dkasko je Bodlerova "vidovitost" zakrzljala, da vene zbog "zivljenja u isuvishe umetnichkoj sredini".
avangardni umetnichki pokreti sa prve polovine proshlog veka, i chitavim njegovim tokom do danas, nikli kao neposredna posledica kataklizme kakva je bila 1. sv.rat , recimo, ali i kao izraz shire svesti o civilizacijskom bespucu, ponavljali su, svesno ili nesvesno, sa namerom ili bez, Rimbaudov antiliterarni i antiumetnichki revolt (???odmetnik BEZ razloga???), u nadi da ce ih takav jedan izraz dovesti do umetnichkih rezultata slichnim R-ovim.
chistota pobuda ne mozze se u ovom sluchaju nichim i nikako nadoknaditi.
forma o kojoj je Dechak iz rose Rimbaud govorio (i koju je ziveo) postize se samo potpunim poistovecenjem Zivota i Poezije. u njegovom sluchaju nije bilo, i nema, kompromisa_ nema spasonosnog povratka u sigurno okrilje literature...
niko kao Rimbaud nije tako ubedljivo i dosledno (do gorkog kraja) dokazao, pokAZAO da je poezija kvintesencija zivota i da je autentichni zivot ujedno najvisha i najuzbudljivija poezija.
ps. Bako , deko- ushmrknite se i ne volite me
....
pozdrav patoblogiji.
i pre svega Vaseljeni.
(ispis)
Post je objavljen 03.03.2007. u 13:25 sati.