KARLOVAČKA JAVNA TAJNA
Postepeno se počinje odmotavati klupko afere "Karlovačka pivovara" koja bi, nadam se, uskoro trebala dobiti svoj epilog. Za veliku ekološka katastrofu i trovanje stanovnika karlovačke četvrti Dubovac oko pivovare prvi se puta čulo prije sedam dana kada je šezdesetčetiri godine star Karlovčanin Zdravko Maritinović završio u komi koji se u predvečer šetao sa svojim psom. Isprva se pretpostavljalo kako je unesrećeni otrovan amonijakom, ali nedavno je ustanovljeno kako je otrovan ugljičnim dioksidom, plinom slabo kiselog okusa i mirisa koji je nezapaljiv, i samim time teško ga je za otkriti. Ukoliko je osoba izložena koncentraciji CO2 posljedice mogu biti kobne za život.
Sramotno je da je pivovara sve ovo vrijeme nijekala bilo kakvu umješanost u ovaj slučaj, a bilo je i više nego očigledno kako su umiješani, što je na kraju i dokazano. Čak su bili toliko drski da su dan nakon incidenta očistili tvornicu kako inspekcija slučajno ne bi našla eventualne dokaze, što je odmah bacilo sjenu sumnje na njih, i to opravdane, itekako. Zaista sam revoltriran ovim događajem koji se već punih sedam dana povlači po medijima i koje pobuđuje veliku pažnju gradađa.
Ne razumijem kako su se samo usudili pustiti CO2, koji je nusprodukt fermentacije, u kanal otpadnih voda, a ne u zrak, kako su po probisima trebali napraviti. Slučaj je moguće usporediti sa američkim slučajem u kojemu je Erin Brokovich postala svojevrsni američki heroj zbog upornosti i borbe protiv krutog sustava tvrtke PG&E's Kettleman Hills Compressor Station koja je svjesno i javno trovala stanovnike malog mjesta Kings Country opasnim otpacima i trovanjem vode. Priča nije identična ovoj hrvatskoj, ali u samoj osnovi ona je veoma slična. Tko zna koliko mjeseci Karlovačka pivovara pušta CO2 u otpadne vode i samim time urgožava živote mnogobrojnih Karlovčana.
Obitelj stradalog Karlovčanina je najavila tužbu protiv Karlovačke pivovare, no poznavajući hrvatski sudski sustav sumnjam da će išta biti od te tužne. Kako sama obitelj kaže, da se ovo dogodilo negdje u svijetu, pivovara bi već odavno bila zatvorena. I ruku na srce, zasigurno bi, a kod nas pivovara ne samo da nije zatovrena, već niti inspekcija nije obišla pivovaru od nesreće koja se dogodila u petak do nedjelje navečer kada je tek prvi puta inspekcija došla ispitati situaciju. Što je sramotno i nedopustivo. U tih dva dana se moglo učiniti mnogo, a razne inspekcije su doslovno "ostavile" eventualne dokaze sa strane neka stoje pa što bude – biti će.
Naravno, kako je bilo i za očekivati, oglasile su se sve ekološke udruge koje su ovaj incident proglasili rizičnim za prirodu pa tako i ljude u neposrednoj blizini. Ekoudruge su također prozvale i institucije zbog loše obavljenog posla i to s apsolutnom pravom. Policija je na teren izašla tek nakon 14 sati. Čekalo se dugo na uzimanje uzorka vode. – Također su kazali kako su veći policiji prijavljivali kako se osjećaj smrad amonijaka oko Karlovačke pivovare, no tada nije ništa poduzeto. Da je bilo propusta u osiguravanju tragova i dokaza za vještačenje, na koje su se osvrnule ekološke udruge, ukazao je i glavni državni odvjetnik Mladen Bajić koji je rekao kako se treba utvrditi odgovornost za propuste. - Ovaj nemili događaj komentirao je i predsjednik Vlade Ivo Sanader rekavši: "Smatram da oni koji su odgovorni za ovaj incident u Karlovcu i za tu nesreću moraju odgovarati i tu nema dvojbe".
Ovaj slučaj je sramota za cijeli sustav koji od samog početka nije funkcionirao onako kako treba, već je išao u korist Karlovačkoj pivovari koja je kriva za cijeli ovaj događaj. Čovjek bi mogao pomisliti kako je netko nekome namjerno popuštao, ali živimo u pravno uređenoj i demokratskoj dražavi pa se, sudeći po ustrojstvu naše države, to ne mi smjelo motati po našim glavama. Otkako sam se upoznao s ovim slučajem ne ide mi iz glave činjenica da svi znamo tko je krivac, a opet nitko ništa ( barem ne zasada, još nam preostaje nadati se ) ne poduzima protiv tog krivca i onda dolazim do zaključka kako je riječ o svojevrsnoj javnoj tajni, kako sam i nazvao današnju kroniku.
Ta činjenica me strašno ubija u pojam i jednostavno si ne mogu pomoći, doslovno ludim kada vidim da nitko ništa ne poduzima, barem ne dok priča ne dosegne tolike medijske razmjere kada je ovaj vid ponašanja ( zanemarivanja krivca ) više nemoguće. Zar u ovoj državi sve mora dosegnuti pompoznu medijsku popraćenost da bi nadležni organi napravili posao onako kako treba! - Mislim da moje retoričko pitanje ( na koje bih zaista volio dobiti odgovor, ali svjestan činjenice da ga neću dobii, proglašavam ga retoričkim ) stoji na mjestu i da savršeno opisuje ozračje koje vlada u državi kada je u pitanju zadovoljavanje pravde, a samim time i sigurnosti.