Stvar koju volim kod čru lajv koncerata.
Postoje dvije vrste.
Prva je znojni koncert. To je obično neka uber kul i poznata grupa sa masovnom fan-bazom i stadionskim koncertima.
Masno platiš ulaznicu, piješ skupu pivu i dolaziš u intinmni fizički kontakt sa desetak nepoznatih ljudi raznih nacionalnosti odjednom.
To je, dakako, izvan tjelesno iskustvo.
Jer nemaš zraka, izgledaš odvratno, mokar si od glave do pete od svog znoja i znoja drugih ljudi, stišću te sa svih strana, guraju u valovima, ali tebe teorecki nije uopće nimalo briga, jer si došo na koncert svog omiljenog benda i sitnice poput dehidracije ili pak raspuknutog mjehura zbog nemogućnosti proguravanja do kemijskog vecea te ne zabrinjavaju.
Dereš se izvan tonaliteta karma police ili tak neš i snimaš loše snimke s mobitelom, ili ak si pak butra, hvataš se sa nekim kjut likom ispred.
Duh ti je negdje tamo, u ekstazi, i iako je kvaliteta zvuka malaksava, važno je osjetiti vibru i onak toe to.
Druga vrsta je sve ostalo. Tjst. ciljam na intimni indi koncertić sa šaćicom ljudi.
Ona vrsta koncerta gdje su izvođaći toliko ufurani u to šta pjevaju, sviraju, štagod, da uspiju prenijeti dio euforije na tebe, koja se prenosi tvojim tijelom u obliku tupih vibracija, i neki iskonski prazvuk zaživi u tebi, i am born again.
Napune te nečime. Nekom nadom. Nečime.
Nekim osjećajem koji je toliko specifičan i neodređen u isto vrijeme.
Neka...nirvana. Prosvijetljenje.
I udisaj. Izdisaj. Pluća. Glava. Vibre u srcu.
Endorfin.
Kul.
Ništa više nije važno. Doslovce ništa. Prirodni trip.
U tom trenutku bi se bacio sa irskih klifova koliko ništa nije važno.
Sve shvatiš. Nevažnost. Prolaznost. Ali si izvan toga... Gotovo izvanduhovno i izvantjelesno iskustvo.
Everything in it's right place. Ne želiš bit nigdje drugdje. Nikad drugdje. S nikim drugdje. Sve je savršeno. Apsolutno savršeno.
Trenutak savršenog savršenstva. Sve što si ikad želio se otvara pred tobom. Tajne univerzuma su ti razjašnjene.
Nebi mogao smisliti savršenije. Tako savršeno da ti dođe da zaplačeš kolko je savršeno, ali nećeš jer si savršeno čru.
Bldhfslsakdf pretjerujem.
Ali je stvarno i bilo savršeno.
Forget cassettes...blah.
The long winters...a kaj da velim. kjut. imaju neš potencijala.
Trejl of ded...aj lajkd.
Uživljeni. Fokusirani. Dobri.
Kul.
Ah da. Zvonjava u ušima.

Post je objavljen 03.03.2007. u 13:21 sati.