Nakon burne noći,Hana i Jean su se spustili na doručak..Hana je izgledala kao ruža koja se tek sada rascvjetala..dobila svoj pravi smisao...pa naravno kako i ne bi,bio joj je prvi put..Jean je to sve shvaćao kao svaki dečko od 21 god..nije se previše zamarao osjećajima...nakon jela,odlučili smo se malo prošetati..krenuli smo prema parku..osjećala sam se kao da im držim svijeću,budući da su se cijelo vrijeme dirkali,ljubili..nisam znala što sve ne...u parku su bili dečki i Danijel...on je pušio kao obično..pogledao me i namignuo..uskoro mi je prišao..poljubio me..rekao mi je-"kad izlazimo sljedeći put?"...rekla sam-"ajmo odmah!" on se složio..išli su i Hana i Jean s nama..Jean se sprijateljio s Danijelom..postali su si super,nerazdvojni..kao dva brata koja su se srela nakon mnogo godina..bila sam sretna zbog toga...željela sam s jedne strane da čujem što Danijel misli o meni ako se povjeri Jeanu,a s druge strane htjela sam da Jean ima nekog s kim bi se družio ovdje..daleko izvan njegovog prekrasnog Pariza..tada je došao do mene..primili smo se za ruku..postali smo cura i dečko..predivno je bilo..predivno je bilo djeliti nezaboravnih skoro 6 mjeseci s njim..opet bi to ponovila...zato što mislim i dalje da je najbolji dečko s kojim sam bila,prvi kojem sam se u potpunosti predala..sumljam da on ovo sve zna..ali imao je posebno mjesto u mom životu,u mom srcu..i dalje će imati..jer prvi se nikada ne zaboravlja..mislim da sam ja jedina cura koja ga je toliko voljela,bila spremna učiniti sve za njega,pa vjerovali ili ne,žrtvovati vlastiti život..toliko mi je značio....u kulminaciji naše veze napisala sam mu pjesmu,dan poslije njegovog rođendana 2.6.nikad mu nisam rekla..ali sada sam je odlučila priložiti:
Za tebe...
Ne znam kako da ti riječima opišem
Ono što osjećam.
Najlakše mi je reći VOLIM TE!
Volim te zato što me voliš,
Volim te zato što me slušaš
Jer me tješiš
I nasmijavaš.
Volim te zato što ti vjerujem.
Naučio me voljeti,
Naučio si me živjeti
I zato te isto jako volim.
Volim tvoje oči što me gledaju
Ruke koje me grle
Usne koje me ljube.
Volim tebe jer me voliš
Ti si mi sve
Jer pokazao si mi sreću,
pokazao mi ljubav
i pokazao mi život
koji od tada živim samo za tebe!
Volim te ... Carmen
nisam se još dugo mogla oporaviti od našeg prekida..padala sam u nesvjest,na svaku vijest o njemu koja bi me povrijedila..Jednom sam skoro umrla..Bila sam s Hanom na Pagu..dobila sam mengu..no nema veze,otišle smo na plažu.."barem ću se sunčati"-mislila sam..nije prošlo ni pet minuta otkad smo stigle na plažu i već mi je bilo slabo..moje noge više nisu mogle držati moje tijelo..gubila sam ravnotežu..nisam mogla više biti dolje..a i sunce je bilo jako..krenula sam..Hana je iz vode potrčala za mnom..kako nam je apartman bio na uzbrdici,trebalo je uložti snage da se dođe do njega...snage koju više nisam imala..pala sam..Hana je počela plakati..nije znala što je..oči su mi se počele prevrtati..pala sam u nesvjest..kad sam došla do sebe bila sam već u autu od Haninih staraca..vodili su me u bolnicu..nisam mogla ni pričati..toliko sam se tresla..svaki moj pokušaj izazivao bi gubljenje zraka,što je bilo još gore..Hana je još plakala..Tada sam vidjela koliko me voli..nikad joj to neću zaboraviti..kad smo došli na hitnu odmah su me stavili na infuziju i takve stvari..Hana me uspjela razveseliti..nazvala je Danijela..iako su mi suze išle sto sam skoro izgubila život,sada sam bila sretna što mi je barem uzvratio poziv..
još se puno toga poslije desilo..no neke stvari ću rađe zadržati..ipak su mi previše drage,da ih otkrijem..
sada nakon što je prošla godina dana što smo počeli našu vezu sve izgleda drugačije..već su se počele nizati rane s moje desne strane glave..sve me boli..nemam više srodnu dušu,a i svaki ponovni pokušaj da je nađem završio bi neuspješno..Danijel i ja sada smo prijatelji,možda malo više od tog..imamo jedan dogovor (Hvala Bogu!)..često boravimo zajedno skupa vani..vozimo se u Jeanovom autu često ne progovoreći ni riječi..a svaki pokušaj nekakvog razgovora završio bi nakon otprilike 5 sekundi..žalosno je što je tako..žalosno je da od te velike ljubavi koju smo osjećali jedan za drugog sada više nema ništa..meni je on i dalje drag,ali ne znam za neke više emocije..možda su se malo povukle..možda bi ih samo mali pokušaj uspio ponovno vratiti..i dalje stojim iza svojih riječi,samo teško je to reći osobi u oči..teško je pogledati te kestenjaste oči i reći mu za sve..bojiš se pokušaja odbijanja,a samo želiš da budete dobri..da budete na nekoj prijateljskoj razini..isto kao s drugim ljudima..no ne znam je li to uopće moguće..veže nas osjećaj strasti kada nam se pogledi sretnu..ali često se i oni sklanjaju u stranu kako onaj drugi ne bi ništa primjetio..Jean je već odavno otišao u Pariz,nedostajao mu je ..a i Mariette..šteta,ostala sam sama..ponovno..Hanu više ni ne vidim,rijetko koji put..nitko ne zove na telefon..ostala sam sama a tako bolesna..on to i dalje ne zna..
Post je objavljen 03.03.2007. u 11:50 sati.