Marketing
I'm waiting for the night to fall...
Samo se nadam da će biti vedro. Jer večeras je potpuna pomrčina Mjeseca. I kako kažu stručnjaci: "Pomrčina će početi oko 22.30 sati, a u 23.44 minute mjesec će biti cijeli u Zemljinoj sjeni. Imat će jednu zagasitu, tamno crvenu boju. Nitko ne može unaprijed reći točno koja je to nijansa boje jer to ovisi o stanju Zemljine atmosfere jer sunčeva svjetlost prodire kroz nju. Sredina pomrčine bit će u 00.21 minutu, znači u nedjelju, a u 00.58 sati Mjesec će početi izlaziti iz sjene tako da će do 02.12 sati potpuno izići." Šta drugo reći, nego događaj koji se ne propušta.
Ovaj tjedan su mi se počele događati neke promjene. Uh što ih volim! 
I to promjene na bolje, zahvaljujući sebi samoj. Mislim, ne događaju mi se bajne stvari, ali način na koji ih vidim su bajne. Na pitanja "kako si?" odgovaram "odlično, nikad bolje". I moja teorija glasi: "Ako si ti dobro, sve oko tebe je dobro". Doduše, ovako razmišljanje mogu zahvaliti hormonima. Hvala vam! Totalno sam ostala hladna na dvolične osobe, sklone ogovaranju nakon što ti se smješkaju u lice. Takve osobe stvarno imaju problema. Žalim ih. Jer kakvo je to lažno prijateljstvo? Zašto sjediti pored nekoga, a u sebi jedva čekati trenutak kada će tu osobu ogovarati? Već neko vrijeme biram prijatelje. Nemam ja vremena trošiti svoje živce i vrijeme na osobe koje mi uopće ne odgovaraju. S takvima sam hladna i suzdržana, jer ne zaslužuju moje prijateljstvo. Dok u ona druga ulažem svoje najbolje "ja".
Čemu ulagati u nešto, ako ti se isto (ili bar približno slično) ne vraća? Ako sam ja za neku osobu uvijek tu, dajem od sebe koliko znam i umijem, a te iste osobe jednostavno nema, nestane kad mi je najpotrebnija, jel ima to uopće smisla? I na sve moguće načine diskretno pokazati što mi treba (ponekad izravno reći), a ona opet to napravi samo zbog mene, a ne zato što želi, jel i to uopće ima smisla? Da li ja u životu moram učiti odrasle osobe što je ispravno, a što ne?
U zadnje vrijeme, vrlo često se uhvatim u razmišljanju o mužu, djeci... Znajući sebe, mislila sam da to nikad neću previše ozbiljno shvaćati. Ali počela sam zamišljati kako bi to sve trebalo izgledati i što zapravo želim od života i od muškarca pored sebe. I na kraju uvijek shvatim kako to nikad ne možeš znati i biti siguran 100% Toliko o maštanju. Svi mi tražimo od muškarca da bude pristojan, vjeran, nježan, strastven, pun razumijevanja, iskren, duhovit blabla. Ali najbitnija stvar je da dobar čovjek. Samo to... Da za njega kažu "ma on je super čovjek, ljudina, bez obzira na neke nedostatke." Jer nitko nije savršen.
I čini mi se da večeras neće biti savršeno vrijeme za promatranje pomrčine. Naravno, čim nešto planiram, nadam se i čekam taj trenutak, uvijek bude suprotno. E takva je moja sreća, al i na to sam navikla. Uvijek se izvučem sa ovom pjesmom
UPDATE 04.03.2007. 1:09
Do ponoći se Mjesec uopće nije vidio, samo je oko 23:00 stidljivo izviro između oblaka. Ali u 00:02 oblake su valjda rastjerali oni najuporniji i vrijeme je bilo idealno. Mjesec crvenkaste boje, kao da ga je netko nacrtao na nebu, prava osoba pored mene, na radiju omiljena grupa, nekoliko lisica oko nas, ukočen vrat i smrznut nos... mislim da je ovo bilo jako blizu moje savršene večeri 
I kako sad zaspati od uzbuđenja?
Post je objavljen 03.03.2007. u 11:48 sati.